Kada je Vladimir Vladimirovič Majakovski, prije više od stotinu godina, napisao svoje „ja volim gledati kako umiru djeca“ nije to, naravno, mislio doslovno, niti je to uopće izrekao građanin Majakovski. U kontekstu pjesme, poznato je, progovara pjesnički protagonist, a spomenuta tvrdnja formulirana je, danas je to malo kome sporno, kao demonstracija radikalne pjesnikove poetike čija je maksima, pojednostavnimo, bila „zgroziti malograđanina“; uzdrmati njegov lažni moral. Čitajući pjesme iz bogatog opusa Milka Valenta, Goranov žiri, koji ga je nagradio nagradom Goranov vijenac, vodio se sličnim, u književnom polju odavno uobičajenim uzusima, i taj je opus iščitavao…