Ljepota tradicijskog ruha i scenska usklađenost

Priča koju vam želimo ispričati kroz postav ove izložbe, daleko je veća i dugotrajnija od sedamdeset godina postojana Folklornog ansambla Studentsko kulturno umjetničkog -društva Ivan Goran Kovačić. Ovo je priča posvećena svim onim znanim i neznanim zaljubljenicima u tradicijsku kulturu i umjetnost zemlje i naroda kojem pripada ovo neprocjenjivo blago. Ovoga puta pred nama su eksponati i fotografije koji su svjedoci jednog minulog vremena, ali i vremena u kojem živimo i kojega smo i sami sudionici. Davno je netko rekao: Ukoliko želite upoznati kulturu jednog naroda, ogledajte se u narodnu, tradicijsku kulturu (kako je danas zovemo).

Goranovci su u svojem dugotrajnom radu oduvijek nekako tijesno željeli (do)živjeti određene elemente tradicijske kulture. Ne one uzete samo kako bi se zadovoljile forme scenskog stvaralaštva, već su elemente tradicijske umjetnosti nastojali prikazati na sceni onakvima kakvi su bili u stvarnom životu, na terenu, ali prilagođene potrebama scene. Kada govorimo o folklornoj umjetnosti u Hrvatskoj, njezin najveći prezentacijski dio temelji se na seljačkoj, ruralnoj, a tek nešto manje na varoškoj, urbanoj kulturnoj baštini. Stoga ovaj postav prezentira i naglašava jedan dio narodnog stvaralaštva, uvjetno rečeno, onaj materijalni dio folklornog stvaralaštva – narodnu nošnju. Otuda i naziv izložbe: Ljepota tradicijskog ruha i njegova scenska primjena.

Već od samih početaka rada Folklornog ansambla umjetničko vodstvo veliku pažnju posvećivalo je pribavljanju ponajboljih, reprezentativnih primjeraka tradicijskog ruha otkupom originalnih nošnji na terenu. Stoga možemo zaključiti kako pojedini primjerci narodnih nošnji, koji se i danas nalaze u redovitoj upotrebi, imaju iznimno veliku kulturno-povijesnu vrijednost, a prema ljepoti i načinu izrade ni po čemu ne zaostaju za onima iz muzejskih zbirki. Zahvaljujući iznimnoj ljubavi i predanom radu dugogodišnjeg umjetničkog voditelja Milorada Todića Brace generacije i generacije Goranovaca odgojene su u duhu poštivanja, čuvanja i pravilne primjene narodne nošnje na sceni, što se zadržalo sve do današnjih dana. Ne samo da su generacije Goranovaca naučile poštivati kulturu svoje zemlje, nego je na jedinstven način predstavljati cijelom svijetu tijekom svojih mnogobrojnih putovanja. Mnogi članovi, poneseni nekom čudesnom magijom i ljubavlju prema tradicijskom ruhu, svojim su osobnim zalaganjem, samostalno ili na poticaj voditelja, izradili ili pak reparirali pojedine odjevne predmete. Važno je spomenuti i da se u Ansamblu, kod nabave i izrade nošnji, prilikom kompletiranja, uvijek pazilo ne samo na skladnost scenskih slika, nego i na individualni odjevni izričaj nositelja – onako kako se nekada prakticiralo u narodu.

Današnji fundus narodnih nošnji, kostima i uporabnih predmeta broji oko pedest tisuća primjeraka. Velik dio toga bogatstva godinama je prikupljan na terenu, a dio je dar različitih donatora, zaljubljenika u tradicijsko ruho i vrijednih članova Društva, koji su i na taj način željeli doprinijeti radu i prezentnosti Ansambla. Tako je, primjerice, spomenuti Braco Todić sam skrojio i sašio narodnu nošnju iz okolice Medulina u Istri, koju ovoga puta i predstavljamo na izložbi, kao posljednji njegov rukotvorni rad u Goranu (a bilo je toga i više). Radi o vjernoj rekonstrukciji tradicijskog ruha po uzoru na originalno s terena. Ženska narodna nošnja Hrvata iz Moravske u današnjoj Češkoj izrađena je osobitim zalaganjem obitelji Ivanković, na poticaj samog nekadašnjeg voditelja Ivice Ivankovića.