Opće informacije
Studentsko kulturno – umjetničko društvo “Ivan Goran Kovačić”
Opatovina 11
10 000 Zagreb
E-mail: info[at]igk.hr
Telefon: +385 1 48 13 321
Mobitel: +385 91 4813 321
OIB: 71840467417
IBAN: HR0223600001101351138
Registarski broj: 21000175
Osobe ovlaštene za zastupanje Društva:
Danijel Vukobrat, predsjednik
Josipa Novogradec, tajnica
Organizacija
Današnja generacija Goranovaca aktivno djeluje u jednoj od sekcija:
Akademski harmonikaški orkestar,
Akademski zbor,
Folklorni ansambl,
Muški vokalni ansambl,
Kazalište i
Grupa za međunarodni folklor.
Društvo je osnivač i organizator književne manifestacije Goranovo proljeće te manifestacije Zvuci Opatovine.
Najviše izvršno upravno tijelo SKUD-a “Ivan Goran Kovačić” je Glavni odbor Društva kojeg čine predsjednici svih aktivnih sekcija i predstavnik Goranovog proljeća i Zvuka Opatovine.
Članovi Glavnog odbora Društva
Danijel Vukobrat – Zvuci Opatovine, predsjednik društva
Ivana Šabić – Folklorni ansambl
Zrinka Antičević – Kazalište
Lana Kancir – Akademski zbor
Tonka Botić – Grupa za međunarodni folklor
Neven Pavelić – Akademski harmonikaški orkestar
Luka Šulentič – Muški vokalni ansambl
Marko Pogačar – Goranovo proljeće
Iz povijesti Društva
Studentsko kulturno umjetničko društvo „Ivan Goran Kovačić” osnovano je 1948. godine u okviru Sveučilišta u Zagrebu. Od prvih dana postojanja okuplja mlade i studente te im svojom programskom orijentacijom omogućava iskazati stvaralačka umjetnička stremljenja na području glazbe, plesa, scenskog izraza i poezije. To je stalno privlačilo nove i nove članove, zadržavajući pritom aktivne i podupiruće, te tako učinilo od Gorana veliku obitelj vrijednih stvaratelja.
Identitet Društva kroz ove godine srastao je s identitetom Zagreba, posebice zagrebačke Opatovine, a već 70 godina „Goranovci” su nezaobilazni akteri zagrebačkih urbanih legendi, ali i stvarnih događaja, a gotovo je nezamislivo da jedan Zagrepčanin ne zna za „Goranovce s Opatovine”.
U proteklih 70 godina djelovanja Društvo je stalno širilo svoju djelatnost, pripremalo sve zahtjevnije programe, osnivalo sekcije. Tako su često nastajale nove sekcije i djelovale dok je za njih postojao interes (Književni klub, Opera u sobi, Sekcija za društveno sportski ples, Likovni klub, Jazz klub i dr.).
Umjetnička izvrsnost Društva potvrđena je brojnim nacionalnim i međunarodnim priznanjima, kao i nagradama na natjecanjima i smotrama. Među najvećim državnim priznanjima je i Povelja Republike Hrvatske za izniman dugogodišnji doprinos u promicanju kulture i folklora u Republici Hrvatskoj i svijetu, uručena uoči obilježavanja 70 godina djelovanja. Društvo je dobitnik i Medalje i Nagrade grada Zagreba te dvije Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu.
“Stupovi društva”
euklid, 11/2008
Svojedobno je Srećko Jurdana u „Nacionalu“ pisao rado čitanu kolumnu pod poluironičnim naslovom „Stupovi društva“. Ironičnim zato što su tadašnji stupovi društva bili nemilice raskrinkavani pod neumoljivom paljbom ružnih istina. Polu zato što su se takvi likovi i institucije zaista nametnuli kao stupovi društva.
Trgovci oružjem i trgovci uopće, preferansisti, tenisači i špijuni, političari i prevaranti, generali bogataši, generali političari, utemeljitelji organizacija, vlasnici imperija, import magovi, logističari dočeka Svetog oca, mali i veliki Alani, selebritiji bez slave … to je bila ekipa iz Jurdaninih kolumni.
Nezgodna istina je u tome da je ta branša zaista i zaživjela kao stupovlje društva. Danas je to više kao normalno.
Ali: ovuda su prolazili i drugi prije vas!
Sinoć sam vidio na televiziji proslavu 60-te obljetnice SKUD-a Ivan Goran Kovačić. I odmah sam shvatio koliko je zapravo monumentalna prevara u kojoj živimo.
Jer Kovačić je istinski stup društva, ne oni iz novina. Kovačić je od onih stupova na koje se stvarno možeš osloniti. Kao oni starinski, okrugli, s malom nadstrešnicom, na koje se stave oglasi i plakati. Ne vrišti iz novina, ne treba mu reklama, ne tlači nas provokacijama, ne treba mu ni mrvica pažnje ovih žutih medija. Ne trebaju mu naslovnice nit mu trebaju politički zaštitnici. SKUD IGK je naprosto tu i nema namjeru odustati.
Nikad nisam bio član. Ali kladim se da smo svi u danima studija imali prijatelje koji su pjevali u IGK. Bez velikih riječi, onako usput, svi su ti ljudi kotrljali veliku grudu. IGK je bio i ostao nešto kao bilješka naše studentske mladosti; kao kinoteka ili kao zavičajni klubovi studenata ili kao besplatni ulaz u kazalište. Nije jubilej toliko važan, makar, od srca im čestitam. Tisuću puta je važnije da će i sutra novi zagrebački studenti nastaviti niz.
Stupovi društva su pravi stupovi. Kao DVD-ovi, kao Lado, kao i dobrovoljni davaoci krvi, kao i svi bezbrojni amateri koji grade, ustraju i traju. Oni se razlikuju od onih iz Jurdaninih kolumni po prilici isto kao most kopno-Krk od onog Radićevog koji ima osobinu da ni ne znaš da si na mostu kad jesi. Razlikuju se od nametnutih stupova kao što se razlikuje domaća juha s rezancima od kupovne instantne.
Svake godine negdje u listopadu, kad krene nova školska godina, osvane na mom fakultetu plakat s pozivom na audiciju za IGK. Uvijek kod automata za kavu proučavam plakate tako da mi ne promakne ni jedan. Ovaj dočekam s posebnim zadovoljstvom. Kad ga vidim, znam da je sve u redu.