Iz povijesti manifestacije

Godine 1963. navršavala se pedeseta obljetnica Goranova rođenja i dvadeset godina od njegove tragične smrti. Nastavnici Osnovne škole ”Ivan Goran Kovačić” iz Severina na Kupi, u prvom redu najistaknutiji među njima: Marijan Lang i Josip Krajač osnovali su Goranove dane, kulturnu manifestaciju koja je iznenađujuće dobro bila prihvaćena u svojoj sredini. Moglo bi se reći da je ubrzo nadmašila očekivanja i svojih osnivača i svojih nositelja: Općine Vrbovsko, Mjesnog odbora Lukovdol. Odmah je bilo jasno da se stvara neto novo, neto što neće poslužiti samo obilježavanju tih značajnih obljetnica.

Širi krug ljudi tada je otkrivao Gorana, u prvom redu njegovu kajkavsku liriku iz zbirke Ognji i rože. Škola izdaje časopis Naš Goran, literarni urednik Josip Krajač, likovni Marijan Lang u kojem su Goran i njegovo djelo u središtu literarnog i likovnog interesa mladih stvaralaca.
Na Goranove dane dolaze mnogi umjetnici: književnici, glumci, glazbenici, slikari. Enes Čengić, čovjek iz višegodišnje Krležine blizine, uspijeva manifestaciji osigurati sponzorstvo Malih novina, a time i mogućnost za suradnju s piscima iz velikog dijela tadašnje zemlje. Godine 1964. Goranovi dani dosežu razinu poznatosti i afirmacije, tako da bismo mogli reći da je Lukovdol definitivno upisan u topografiju kulturnih zbivanja. Manifestacija Goranovi dani nadrasla je svoj zavičajni okvir i njen se odjek može pratiti u širem prostoru.

Goranovi dani, sada pod imenom Goranovo proljeće Lukovdol, intenziviraju svoju suradnju s Goranovim proljećem iz Zagreba. Gotovo bi se moglo reći da oni postaju dionici istog projekta, s tim što će domaćini s vremenom organizirati završne svečanosti Goranova proljeća koncem svibnja, a Goranovo proljeće iz Zagreba otvorenje manifestacije 21. ožujka svake godine u Lukovdolu.

U Zagrebu je pjesnička manifestacija Goranovo proljeće osnovana u okviru SKUD-a ”Ivan Goran Kovačić” 1964. godine, a ideju o utemeljivanju pjesničke manifestacije oblikovali su Seka Becić, Ante Bekić, Mladen Božović, Marko Damjanović, Vojo Šiljak, Ante Pešut, Muradif Kulenović, Marko Lehpamer, Momir Lukšić i drugi, uz suradnju književnika Dobriše Cesarića, Jure Kaštelana, Dragutina Tadijanovića, Drage Ivaniševića, Vesne Parun te glumaca Marije Crnobori, Zlatka Crnkovića, Fabijana Šovagovića i Svena Laste.

Zasluga za ovo lijepo ime naše manifestacije pripada pjesniku Dragutinu Tadijanoviću.

Prva manifestacija Goranova proljeća održala se u Lukovdolu i Zagrebu. Održavali su se susreti po školama, centrima za kulturu, kulturnim i radnim sredinama. A održavani su i drugi programi kao što su: usmeni časopis „Svatko može pet minuta, nitko ne može dva puta“, natjecanje recitatora amatera, susreti dramskih umjetnika, koncerti „Pjevam pjesnike“, znanstveni skup „Život i djelo Ivana Gorana Kovačića“, različite izložbe i drugo.
Goranovo proljeće utemeljilo je dvije značajne nagrade: Goranov vijenac 1971. i nagradu Goran za mlade pjesnike 1977. Prva se dodjeljuje pjesniku za cjelokupan opus, druga mladom pjesniku koji još nije objavio svoju zbirku. Ako je Goranov vijenac, možda, najuglednija pjesnička nagrada u Hrvatskoj, onda je nagrada Goran jedna od najomiljenijih među mladim pjesnicima. Treba samo pogledati tko se sve okitio Bakićevim Goranovim vijencem! Od Drage Ivaniševića 1971. do Branka Čegeca 2013. Cijela jedna književnost.

Mladom pjesniku, nagrađenom nagradom Goran, Goranovo proljeće izdaje zbirku pjesama. Budući da je nagrađenih pjesnika od 1977. bio već poveći broj, možemo govoriti o novoj pjesničkoj biblioteci.
Ništa nije podiglo razinu manifestacije, ništa joj nije dalo toliko na značenju i atraktivnosti kao te dvije nagrade. Na koncu, i kada se utiša slavlje, djela ostaju.

Pokazala se dobrom ideja da cijeli Gorski kotar postane prirodnom pozornicom Goranova proljeća. Pod motom „Goranovo proljeće u vašem mjestu“ održava se završna svečanost Goranova proljeća, punih trinaest godina, svake godine u nekom drugom goranskom mjestu. Formula jednostavna: ako u mjestu gostovanja ima pjesnik, ako ima pjevač, ako ima slikar ili kipar pridružit će im se pjesnici, glumci, glazbenici i pjevači iz naših kulturnih središta. Svako mjesto nova situacija, i uvijek motivirajuća!

Nekadašnje natjecanje učenika u literarnim radovima, Goranovo proljeće Lukovdol zamijenit će natjecanjem najboljih mladih pjesnika osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske: kandidati, umjesto pojedinačnog rada, na natječaj šalju izbor svojih pjesama. Odabrane mlade pjesnike i njihove mentore Goranovo proljeće poziva u literarnu radionicu Goranova proljeća u kojoj će predavači biti istaknuti suvremeni pjesnici i kritičari. A jedan među njima, Miroslav Mičanović, u okviru te radionice realizirao je svoju literarno-radioničku koncepciju: Hodanje uz prugu.
Dodajmo tome i osnivanje haiku-radionice Goranova proljeća za mlade štovatelje takovrsna pjesništva, koju će više godina voditi Vladimir Devid, održavanje mnogih predavanja, književne susrete te gostovanja pojedinaca i skupina na pouzdanom smo tragu pedesetogodišnjeg djelovanja Goranova proljeća Lukovdol.

Godine 1991., u sjecištu mnogih zbivanja, s početkom Domovinskog rata, i Goranovo proljeće Lukovdol moralo je pronaći neki svoj novi početak. Vijeće Općine Vrbovsko potvrdilo je novi Odbor Goranova proljeća Lukovdol: Mile Ljuština, Katarina Trbović, Valentina Žagar, članovi, Marinko Kovačević, predsjednik. Taj je Odbor samostalno vodio i otvorenje Goranova proljeća 21. ožujka u Lukovdolu i završnu svečanost koncem svibnja, od 1991. do 1998. godine.

Na Goranovu proljeću nema više masovnih okupljanja, to je odgovor aktualnog vremena, ali ima uvijek dovoljno onih koji vole pjesničku riječ. Nekad se tu veliku pjesničku manifestaciju „jugoslavenski razvedenu“ moglo zamisliti i realizirati. Sudionici su bili iz svih dijelova bivše države. S uspostavom hrvatske samostalnosti, Goranovo proljeće postaje najvećom hrvatskom pjesničkom manifestacijom koja se sve više otvara. Prvo prema susjednim zemljama, a zatim i prema drugim narodima u Europi. Kao primjer te internacionalizacije, treba spomenuti suradnju Goranova proljeća s manifestacijama drugih zemalja koje imaju sličan karakter. Od 2003, kada ta suradnja započinje, objavljuju se dvojezične zbirke pjesama na principu razmjene, što je ujedno najznatniji prinos te suradnje.

Goranovo proljeće vodili su predsjednici: Marko Damjanović, Ante Bekić, Slavko Mihalić, Branko Čegec, Tvrtko Vuković, Ivica Prtenjača, a sada ga vodi Marko Pogačar. Neki među njima (B. Čegec, T. Vuković, I. Prtenjača), zajedno s članovima Odbora, u ovom ili onom sastavu: Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović, Branislav Oblučar, Marko Pogačar, oblikovali su ideju manifestacije organizacijom pjesničkih susreta po županijama. Svake godine u drugoj županiji gostovali bi pjesnici, kritičari poezije, novinari, nakladnici. A sve s ciljem da se poeziju učini dostupnijom publici, a i samim piscima omogući međusobno druženje i kontakt s čitateljima.

Goranovo proljeće ima sve odlike ugledne kulturne manifestacije koja je, tijekom dugih pedeset godina, potvrdila svoju vitalnost, opravdala osnovnu želju svojih osnivača i ostala otvorenom za nove ideje.

Marinko Kovačević