Dunavska klepsidra Jasne Melvinger U proljeće ratne 1993. godine obreo sam se u Beču. Očajan i nevoljan da bilo što pišem, svaki dan bih odlazio na obalu Dunava, gdje bih satima kroz dim cigarete netremice zurio u njegove zelenkastosive valove; imao sam osjećaj da je ta velika rijeka odmarala i iscjeljivala moje oči, izranjavane ratnim prizorima. Tokom jednog takvog snatrenja pali su mi na um stihovi Jasne Melvinger: „Dunave, O drugoj da govorim rijeci. O moru. Tko će mi vjerovati“. Ja nikome, osim hladnoj rijeci sa Schwarzwalda nisam tad imao potrebu ništa govoriti, niti bi…