Akademski zbor “Ivan Goran Kovačić” održao je samostalni božićni koncert pod nazivom “What Sweeter Music”, u srijedu 21.12.2022. s početkom u 20:00 sati, u Crkvi Majke Božje Lurdske (Ulica Frana Vrbanića 35, Zagreb). Koncertom je u prigodnom tonu zaključio ovu kalendarsku godinu pod vodstvom umjetničkog voditelja i dirigenta mo Ivana Šćepanovića.
U ovoj posebnoj prilici, koncert su dodatno obogatili i gosti – studenti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, kao glazbena pratnja dijelu božićnog programa. Kako i sam naziv “What sweeter music” kaže, ima li slađe glazbe od one koju pjevamo za blagdan Božića kao dar za sve ljude dobre volje?

Zagrebačkoj publici predstavljena su djela iz vokalne a capella i vokalno-instrumentalne baštine svjetske glazbene literature. U crkvi Majke Božje Lurdske AZ „Ivan Goran Kovačić“ izveo je duhovni program kojega je pomno odabrao novi umjetnički voditelj zbora Ivan Šćepanović. Koncert nas je vodio kroz stoljeća zborske duhovne glazbe od renesanse pa sve do skladbi iz 20. st.

Koncert je započeo motetom Jana Pieterszoona Sweelincka Hodie Christus natus est (Danas je rođen Krist), jednim od najistaknutijih primjera svjetske polifone glazbene baštine. Iako je J. P. Sweelinck bio poznat prvenstveno kao orguljaš, skladao je i mnoge sekularne i sakralne vokalne skladbe. Ovaj je motet objavljen u zborniku Sacrae cantiones iz 1619. kad već možemo govoriti o početku baroka, ali je „amsterdamski Orfej“, kako od milja nazivaju ovog skladatelja, Hodie Christus natus est napisao u stilu renesansnih nizozemskih polifoničara. Skladba se sastoji od četiriju glazbenih odsjeka koje započinju tenori, a svaki novi glazbeni odsjek donosi nešto novo u odnosu na prethodni s nizom manjih napetosti koje se relativno brzo i razrješuju što uz česte promjene metra i motorični ritam kao naznaku baroka čini skladbu zanimljivom od početka do kraja. Zanimljivost izvedbe na ovome koncertu bila je i ta što je uz zbor svirao puhački kvintet sastavljen od studenata s Muzičke akademije u Zagrebu.

Mendelssohnova osmeroglasna a cappella skladba Richte mich Gott (Dosudi mi pravo, Bože) iz 1844. godine skladana je na tekst 43. psalma. U ovome psalmu Mendelssohn suprotstavlja boju muškog i ženskog zbora i pomoću tih glasovnih boja i harmonije tumači tekst psalma vodeći nas kroz različite emocije. Svaki od pet dijelova psalma uglazbljen je na drugačiji način. Skladbu započinje muški zbor koji predstavlja pojedinca koji upućuje svoj vapaj gospodinu („…izbavi me od čovjeka zlobna i opaka!“ Ps 43, 1), da bi se u središnjem dijelu pojavio tračak nade („Pošalji svjetlost svoju i vjernost: nek me vode, nek me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!“ Ps 43, 3), a u završnom dijelu jednostavani jasan ritam koji se ponavlja te fortissimo dinamika simboliziraju učvršćivanje vjere u Boga („U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!“ Ps 43, 5).

Ave maris stella (Zdravo, morska zvijezdo) najpoznatijeg norveškog skladatelja Edvarda Griega nastaje krajem 19. stoljeća na srednjovjekovni latinski tekst posvećen Djevici Mariji te se zapravo radi o marijanskoj himni. Grieg svoja duhovna vokalna djela ne zamišlja kao monumentalne kompozicije za velike crkve ili koncertne dvorane, već kao izraz vlastite duhovnosti. Ova Griegova glazbena molitva svojim stilom evocira ranija glazbeno-stilska razdoblja.Duhovni koncert Slava vo višnjih Bogu skladatelja Dmitrija Stepanoviča Bortnjanskog, rođenog na području današnje Ukrajine, šesti je koncert iz zbirke 35 koncerata za mješoviti zbor. Kršćanski himan Slava Bogu na visini (Gloria in excelsis Deo) nastao je kao božićni himan jer taj tekst pjevaju anđeli kad pastirima objavljuju rođenje Isusa Krista. Skladba je podijeljena u tri dijela brzi – polagani – brzi, krase ju klasicistička gracioznost i pjevne melodije, koje od pjevača zahtijevaju preciznost kako bi se stvorio dojam izuzetne lakoće pjevanja.

Verleih uns frieden (Da pacem Domine) Felixa Mendelssohna iz 1831. godine skladana na tekst Martina Luthera. To je parafraza kršćanske molitve iz 7. stoljeća Daruj mir svom narodu, ali Mendelssohn nije zadržao melodiju koja se tradicionalno vezuje uz Lutherov tekst. Tekst se pjeva tri puta, prvi put ga donose basi i tenori, zatim su u prvom planu alti i soprani, a posljednji put cijeli zbor svim snagama pjeva tekst u kojemu se moli za mir. Zbor su u ovoj skladbi pratili gudači i drveni puhači te orgulje kako je skladatelj i zamislio, premda se djelo često pjeva samo uz pratnju orgulja. Zborske dionice u homofonim dijelovima podsjećaju na Bachove korale koji se pojavljuju u njegovim oratorijima i kantatama. Zapravo, neki ovo djelo nazivaju jednostavačnom kantatom u kojoj se, iako je nastala u razdoblju romantizma, mogu prepoznati barokna obilježja kao uzor u oblikovanju, ili konkretnije kao uzor možemo prepoznati Johanna Sebastiana Bacha.

Skladba Johna Ruttera iz 1987. What sweeter music koja je poslužila za naslov ovog programa prava je glazbena poslastica koja svojom melodioznošću, kao i ugođajem koji se postiže načinom korištenja harmonije, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, što objašnjava i Rutterovu sve veću popularnost u zborskom svijetu. Inače, Rutter je u Velikoj Britaniji sinonim za božićne pjesme toliko da su njegova druga veća orkestralna ili vokalno-instrumentalna djela često zanemarena. Tekst za What sweeter music napisao je engleski pjesnik i klerik iz 17. stoljeća Robert Herrick koji pripada u skupinu tzv. kavalirskih pjesnika odanih kralju Karlu I. Zbog teksta, ova božićna pjesma se može činiti starijom nego što jest. Skladba je nastala kao narudžba za King’s College Chapel gdje se na Badnjak tradicionalno čitaju tekstovi iz Biblije i pjevaju božićne pjesme na, kako ga Englezi nazivaju, festivalu Nine Lessons and Carols. Iako skladba postoji u različitim aranžmanima, na ovome koncertu zbor je pjevao uz pratnju gudača.

Koncert je završio trostavačnom kompozicijom iz 1974. Gloria Johna Ruttera pisanom za zbor, limene puhače, udaraljke te orgulje. Sastoji se od triju stavaka pisanih na latinski tekst koji slijede shemu brzo – polagano – brzo. Prvi stavak „Gloria in excelsis Deo“ započinje s fanfarama, a svečani i slavljenički karakter skladbe kroz stavak nastavlja donositi i zbor. Drugi stavak „Domine Deus“ meditativniji je s kratkim solističkim nastupima da se niti u visinama ne naruši nježan ugođaj kojega skladatelj želi postići. Treći stavak „Quoniam tu solus sanctus“ najživahniji je dio skladbe koji uključuje fugu pisanu na tekst Cum Sancto Spiritu. Djelo je teško žanrovski odrediti, a zbog raznovrsnog ritma, brojnih sinkopa, polimetra, harmonije i izvođačkog sastava u mnogim dijelovima podsjeća na jazz ili čak filmsku glazbu. U svakom slučaju, ovakvo prštavo i energično djelo, nešto je što je publiku na ovome koncertu moglo u potpunosti osvojiti.

Tekst programa – Marija Cestarić, mag. musicol.

Za kraj, kao bis i zahvalu okupljenima, izveden je Ding Dong! Merily on High Georgea Ratcliffea Woodwarda, a publika je pozvana sudjelovati u izvedbi hrvstake tradicionalne božićne pjesme – Narodi nam se.

Fotografija: Stela Novoselović

Kratki video zapis s koncerta možete poslušati na našem youtube kanalu: https://www.youtube.com/@AZIGK