Vladimir Martinovski (Skoplje, 1974.), pjesnik, pripovjedač, esejist, književni kritičar, prevoditelj. Radi kao redovni profesor na Katedri za opću i komparativnu književnost na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski”. Autor je desetak knjiga poezije: Morska mjesečina (2003), Sakrivene pjesme (2005), I voda i zemlja i vatra i zrak (2006), Kvarteti (2010), Požuri i pričekaj (2011), Prije i poslije plesa (2012), Prava voda (2014), Unutrašnje planine (2016.) i Sanjane i budne pjesme (2017), kao i tri knjige haibuna: Jeka valova (2009), Mačka u magli (2016.) i Nebo bez zvijezda (2016). Autor je desetak književno-teorijskih knjiga. Priredio je desetak antologija i zbornika znanstvenih radova. Pjesme su mu objavljene na dvadesetak jezika. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada: „Braća Miladinovci” (za poeziju), „Nova Makedonija” (za prozu) i „Dimitar Mitrev” (za književnu kritiku).

MUZEJ SOLI

U muzeju soli se ne
kazuju neslane šale.
Iskazi se ne začinjavaju

nepotrebnim pridjevima.
Hrana se ne dosoljava
a znoj se ne odsoljava.

Nema izloženih skulptura
od grudica soli, ni grupnih
portreta kristala.

U muzeju soli more
gost je kao i svatko od nas koji,
prije ili kasnije, ispari.

S makedonskog preveo Ivica Baković