Kako bismo se približili opisu subjekta, kao i pjesničkog postupka u pjesmama Antonije Novaković iz rukopisa Lako mi je biti lošija, posegnimo za sintagmom kojom njezina lirska junakinja na dovitljiv način opisuje poeziju, nazivajući je svojom sadomazo lopticom. Ova sugestivna sintagma označuje poetski tekst kao prostor dvostruke igre: s jedne strane, subjekt je onaj koji ima moć – naime, lirska junakinja često se osvjedočuje kao pjesnikinja, dakle kao ona koja „kroji“ tekst, na što u pjesmama često i referira. S druge strane, junakinja se – kao predmet vlastita samopromatranja i svojevrsne poetske analize – izlaže…