Godine 2001. Stanka Hrastelj (1975.) je proglašena najboljom mladom pjesnikinjom na Urški, festivalu mlade slovenske književnosti. Izdavačka kuća Goga objavila je 2005. njezinu pjesničku zbirku Nizki toni (Niski tonovi), kojom je priskrbila nagradu Slovenskog sajma knjiga za najbolju debitantsku knjigu. Na Slovenskim danima knjige 2007. u Mariboru Hrastelj se natjecala na pjesničkom turniru te osvojila naslov Pjesnika Viteza. Dvije godine poslije Študentska založba objavila je njezinu drugu zbirku poezije Gospodine, imamo nešto za vas, što ju je dovelo u uži izbor za godišnju nagradu Jenko koju dodjeljuje Društvo slovenskih književnika. Njezin debitantski roman Igranje (Gluma) osvojio je nagradu Plava ptica za najbolje neobjavljeno književno djelo. Mladinska knjiga je 2018. objavila njezin drugi roman Prva dama (Prva dama). Osim toga, Hrastelj prevodi poeziju s hrvatskog i srpskog jezika, piše pogovore, moderira književna događanja i oduševljena je keramičarka.

*

Toga dana duša mu bijaše nasmrt
žalosna (popeti se uz brdo, zaklati Izaka itd.).
Slomljen je lutao ulicama, nadao se promjeni
plana. Dugo je lutao: ništa.
Pa se uspeo uz brdo, zaklao Izaka, itd.
Kada je sišao narod je plesao
oko zlatnoga živinčeta. A on je u rukama nosio
dvije kamene ploče. Bacio ih je na idola, otpočeo je rusvaj.
Na pločama je pisalo: plodite se i množite,
ispunite svaki kutak na zemlji. Slobodno si
izabirite vjeru i društveno uređenje. Volite
jedno drugog, no ne pružajte prečesto drugi obraz.

Tu priču mi je jednom ispričao Rupert.
Gdje je onda pošlo po zlu, to sam ga htjela
pitati (peta? prva? negdje drugdje?).
Ali nisam, iz respekta.

Sa slovenskoga preveo Marko Pogačar