Stanislav Habjan (Zagreb, 1957.) pisac i multimedijski umjetnik. U hrvatskoj se književnosti pojavio 1984. s knjigom kratkih priča Nemoguća varijanta koja se danas smatra paradigmatskom knjigom Quorumova naraštaja. Vrijeme izlaska knjige poklapa se s otvorenjem prve izložbe Greinera & Kropilaka; time započinje dvadesetogodišnji projekt zamjene identiteta i promjene izražajnog medija, u kojemu se autor potpisuje kao lik iz svoje knjige, baveći se mail artom, performansom i grafičkim dizajnom te objavljuje nekoliko slikovnica i grafičkih mapa. Autor je ukupno četiri knjige proze te jedne knjige tekstova za pjevanje, Košulja na cvjetove i pjesme na struju (Petikat, 2020.), kao i monografije Neobjavljeno 1983-2023 (HDD, 2021.) Aktualni projekti uključuju izložbe Dućan metafora i Dijalozi, polivalentni projekt s predavanjima i radionicom Liter-art-ura te književno-scenski-glazbeni projekt Car je gol. S umjetničkim kolektivom Car je gol, za koji piše pjesme, nastupa od jeseni 2019. Snimke nastupa mogu se vidjeti na stranici www.carjegol.com https://stanislav.petikat.com/hr/stanislav-habjan
ODOZGOR
Ja imal sam kuma dva
Ivan i Antun
Ime su mi oni dali
Stan Tun Tun
A snegi beli kad su pali
I kitil se bor
Ja sam samo glazbu slušal
Odozgor
Veliju da snega više
Nebu palo tu
I veliju da zemla črna
Saki postal bu
Veliju i da vrana semu
Veli nevermore
Ja i dalje glazbu čujem
Odozgor
Ti si nami, Stan Tun Tun
Z kruške na svet pal
Sto Božića navek isti
Dečec si ostal
I dok sve nas brige črne
K zemli prigneju
Tebi vuha dolga
V nebo rasteju
Tebe tvoje zvezde zoveju
zvezde kaj u snegu svetliju