S tugom, ali i dubokom zahvalnošću na njegovu životu i djelu prenosimo vijest da je jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, dobitnik “Goranova vijenca” za 1992. godinu Danijel Dragojević preminuo 19. 2. 2024. u 91. godini života.

Pjesnik, esejist, radijski urednik (osmislio je i vodio neke od danas kultnih književnih emisija na Trećem programu Hrvatskog radija), Dragojević je u književnost ušao u tzv. razlogovskoj generaciji hrvatskih pjesnika prvom zbirkom Kornjača i drugi predjeli (1961.), no već se tad poetički odmaknuo od općih tendencija i pokazao sebi svojstven glas. Ukupno je izdao dvadesetak poetskih i proznih naslova – izdvojimo samo neke: U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964.; Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969.; Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972.; Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb 1974.; Razdoblje karbona (poezija), Cekade, Zagreb 1981.; Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985.; Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994.; Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994.; Žamor (poezija), Meandar, Zagreb 2005.; Negdje (poezija), Fraktura, Zagreb 2013.; Kasno ljeto (poezija), Fraktura, Zagreb 2017. Pisao je i eseje, likovne prikaze, studije i monografije (Kosta Angeli Radovani, 1961.; Albert Kinert, 1963.).

Bio je jedno od najpoznatijih i najomiljenijih pjesničkih imena u suvremenoj Hrvatskoj (i šire), a svojom je osebujnom i lako prepoznatljivom poetikom očarao brojne čitatelje i utjecao na više naraštaja autora. Taj će se utjecaj nesumnjivo nastaviti.

Kada te više ne bude, bit ćeš kiša i povremeno padati po Dubrovniku. Rominjat ćeš, pljuštati, sipiti, šumiti po krovovima, ulicama, stablima, po vrtovima, glavama, kišobranima: bit ćeš na svemu i na pojedinostima, takva će biti narav tvojih dolazaka. Poslije toliko uspinjanja silazit ćeš u svačiju žeđ; žeđ ljudi, stvari, kuća i životinja, nicat ćeš, rasti, cvasti, blistati na svakom licu. Na jednoj i na drugoj strani neba bit će tvoje nebo. (…)

D. Dragojević, “Kiša” (Negdje, Fraktura, Zagreb 2013.)