Nada Galant (Pula, 1961.). Završila Pedagoški fakultet u Rijeci i bibliotekarstvo na   Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Udana je i majka dviju kćeri, živi u Vidulinima kraj Žminja, radi u žminjskoj knjižnici i u Čakavskom saboru. Članica je DHK-a i Kajkavskog spravišča iz Zagreba. Zastupljena je u antologijama: Istarska pjesmarica (1989.) M. Strčić, I ča i što i kaj (1997.) B. Biletića, Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća  (2007.) M. Stojevića, u  grafičko-poetskoj mapi Istarski rukopisi-Caligrafie istriane (1998.) s Karlom Paliskom; zbornicima Verši na šterni, Histria, Ča vrh Arbe, Seljanski susreti 1992.-2012.), Beside u jatu (2019.); u časopisima Istra, Nova Istra, Kaj, Kolo i Quorum. Objavila je zbirke pjesama Uroki ruok (1988.), Hćeri Evine (2003.), Ulaz u večernju svjetlost (2004. u koautorstvu), Neka buo (2007.), Uozlji d.o.o. (2011.) i Koluori, žuhko (2014.), Prva sreda na mesecu (2018. u koautorstvu s Ivanom Kutnjakom).
 Dobitnica je dviju nagrada na međunarodnom natječaju «Histria» za dijalektalnu poeziju (2000. i 2004.); 2007. nagradu Općine Žminj; 2009. nagradu Drago Gervais u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika za zbirku pjesama Neka buo, te 2010. godine nagradu Mate Balota za rukopis pjesničke zbirke UOZLJI d.o.o.