Nada Galant (Pula, 1961.). Završila Pedagoški fakultet u Rijeci i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Udana je i majka dviju kćeri, živi u Vidulinima kraj Žminja, radi u žminjskoj knjižnici i u Čakavskom saboru. Članica je DHK-a i Kajkavskog spravišča iz Zagreba. Zastupljena je u antologijama: Istarska pjesmarica (1989.) M. Strčić, I ča i što i kaj (1997.) B. Biletića, Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća (2007.) M. Stojevića, u grafičko-poetskoj mapi Istarski rukopisi-Caligrafie istriane (1998.) s Karlom Paliskom; zbornicima Verši na šterni, Histria, Ča vrh Arbe, Seljanski susreti 1992.-2012.), Beside u jatu (2019.); u časopisima Istra, Nova Istra, Kaj, Kolo i Quorum. Objavila je zbirke pjesama Uroki ruok (1988.), Hćeri Evine (2003.), Ulaz u večernju svjetlost (2004. u koautorstvu), Neka buo (2007.), Uozlji d.o.o. (2011.) i Koluori, žuhko (2014.), Prva sreda na mesecu (2018. u koautorstvu s Ivanom Kutnjakom).
Dobitnica je dviju nagrada na međunarodnom natječaju «Histria» za dijalektalnu poeziju (2000. i 2004.); 2007. nagradu Općine Žminj; 2009. nagradu Drago Gervais u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika za zbirku pjesama Neka buo, te 2010. godine nagradu Mate Balota za rukopis pjesničke zbirke UOZLJI d.o.o.
NADA GALANT
