Mischa Andriessen, rođen 1970. u Apeldoornu, nizozemski je pjesnik i pripovjedač. U izdanju nakladnika De Bezige Bij objavio je tri pjesničke knjige: Úitzien met D (2008.), Huisverraad (2012.) i Dwalmgasten (2016.). Za svoju debitantsku zbirku nagrađen je nagradom za poeziju C. Buddingh, dok je za sljedeću knjigu primio nagradu J. C. Bloem, kao i stipendiju Charlotte Köhler. Njegova posljednja knjiga entuzijastično je primljena od publike i kritike. Andriessen piše o umjetnosti i glazbi, prvenstveno suvremenom jazzu, za različite dnevne listove i magazine. Surađivao je na monografijama o B. C. Epkeru, Betsabée Romeru i Hugu Tielemanu. Urednik je časopisa Terras.

MREŽA

Kaže otac: Skoči.
Hoćeš me uhvatiti? pita sin.
Imaj povjerenja.
Sin na ormaru oklijeva
skoči, bude uhvaćen
penje se natrag na ormar.
Još jednom?
Još jednom
reče otac. Sin skoči
tresne o pod.
Nisi me ulovio, vrisne sin.
Zašto? Da, reče otac: Zašto?

NADLEŽNI

Poput leoparda muškarci leže
na hladnom, mramornom podu
goli su i ćelavi i iskreni
popeli su mi se navrh glave.
Zovem nadležne.
Oni dolaze: nadležni
sutra ujutro će visjeti.
Baš me zanima, promrmljam
no pronašli su ih
mladi muškarci, lijepe, mlade djevojke
već su odvedeni na unutrašnje dvorište
trebaju vikati nešto iz svog priručnika
odbiti povez preko očiju, kao da to nešto dokazuje.
Onda ja imam riječ, jedna riječ
i oni su slobodni, moja je moć beskonačna
poput mog očuđenja, ali ne radi se o meni.