Marija Andrijašević rođena je 1984. u Splitu. Završila je trogodišnji smjer Trgovačke škole u Splitu 2001., a četvrti razred u večernjem programu Trgovačke škole u Zagrebu 2008. Magistrirala je komparativnu književnost te etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2015. Debitirala je zbirkom pjesama davide, svašta su mi radili, nagrađenom Goranom za mlade pjesnike 2007. Izabrane pjesme iz te knjige uvrštene su u nekoliko domaćih antologija i prevedene na više stranih jezika. Godine 2021. objavila je svoj prvi roman, Zemlja bez sutona,nagrađen nagradom tportala za roman godine, kao i prvom regionalnom nagradom Štefica Cvek. Knjigu priča Liga ribara objavila je 2024. godine.

*

Sanjam oca. S gomile uzimamo kamenje i gradimo suhozid. Svaki komad zoblje martelinom. Ima za to i ruku i oko i koljeno. Kamen tuče na uzdignutoj nozi. Kad udari, ja u svojoj preponi osjetim da je žilom krv pošla brže. Suhozid niče na mjestu gdje je nekad bila žičana ograda. Raščišćavamo gomilu koja pod pojatom leži najmanje stotinu godina. Iz nje se ogradio jedan krčić, njiva, iz nje se i šuma omeđila. Otac u snu ne govori, tek daje prvi znak, kreće s radovima. Zimski je san, pa mi je nečitak. Zimi mi je čitav svijet nečitak, a bez tog umijeća ugibam. Žila u preponi prska, krv ne dolazi do želuca i pluća, ali ja živim. Vraćaju se čitkost i neke želje. Želim da je ograda niz niskih pravokutnih kolonada od karare. Želim i da je puna žila, nije sve uvijek bilo čisto. Želim i da posiječemo stablo pod kojim je otac pao i od njega napravimo okvir za prozor u luminaru. On će isto živjeti u mojoj kući.