Marie Ginet francuska je pjesnikinja, performerica i slam-izvođačica. U kazališnim i slamerskim izvedbama te kolaboracijama s umjetnicima iz drugih polja nastupa pod pseudonimom Ange Gabriel.e. U okviru umjetničke platforme La Générale d’Imaginaire autorica je i izvođačica više djela koja se bave romskom populacijom, manjinama i feminizmom. Dvije knjige, Souffles nomades (Nomadski dahovi, 2010) i Pulsation (2014), objavila je za L’agitée editions, a knjigu In the Angel’s Belly and other Hiding-places u nakladi Henry’s 2016. godine. U posljednje vrijeme sve više nastupa, sudjeluje u scenskim projektima s glazbenicima, vizualnim umjetnicima i drugim pjesnicima, nastojeći pjesništvu vratiti njegovu izvornu, oralnu komponentu.
Ulomak iz U UTROBI ANĐELA I DRUGIM SKROVITIM MJESTIMA
Kroz brodsko okno promiče svijet: kormorani što suše krila na sljemenu visokih grana, bijela kora breza, njihove raspukline, čelični mostovi što tvore sjenu.
Grafiti o ljubavi i samoći
na stupovima mosta
plava dječja lopta što pluta
iza tvornica
Kroz brodsko okno promiče svijet: pocrnjele cigle, pljesniv zadah djetinjstva, ugljen bez sjaja što luči svoju sluz u kanal, hrđava Sambre.
Uspravne drhtave topole, žabnjaci na nasipima, i tvornice tako beživotne da su poput fotografija koje ljubitelji gledaju kao pornić koji se pušta u dnu štive i daleko od anđela.
Prljava science-fiction prevodnica. Zrak njuši smrt, ali svjetlost se vratila, travanjsko sunce kao projektor. Žuta čudovišta, pretrpana smećem i piljevinom, drndaju se u stupovima prašine.
Ipak ponegdje ima i muškaraca, stegnutih između stakla i praznine. Sjene pognuta potiljka koje pljuju pod noge sudbini.
Nastaviti teglenicom dalje prema moru koje se – zar ne? – mora osvetiti.
Grafiti
vrište bojom
u polusjeni hangara,
vrište revoltom
na umrljanim guzicama kipera
Zidovi od prozora,
koprive u rastu,
sparušene cijevi,
divlje trave,
meka bodljikava žica.
To je dakle kraj
Da se smijemo ili plačemo?
Te hrpe tvornica
Spaljena pluća.
S francuskog prevela Vanda Kušpilić