Laurence Vielle (Bruxelles, 1968) belgijska je pjesnikinja i glumica. Nakon studija romanske filologije na Katoličkom sveučilištu u Louvainu i glume na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu posvećuje se pisanju, ali i govorenju tekstova, budući da je za nju poezija stvar usmenosti. Poezija kao akcija. Prikuplja tuđe i svoje riječi, koje su poput bubnjeva s kojima nastoji uskladiti srce. Od nedavnih publikacija valja spomenuti zbirku Ancêtres (Maelström, 2017) te knjigu-CD Domo de poezia (Maelström, 2018). Za svoje je stihove višestruko nagrađivana: dobitnica je velike nagrade Akademije Charles Cros za zbirku Ouf (Maelström, 2015), književne nagrade Scam Belgique (2016), nagrade Découvreurs (2017), nagrade kritike (2018) za najbolju autoricu (tekst predstave burning). Piše za scenu i radio (uvijek za uho). Osmišljava predstave i performanse na temelju napisanih riječi prikupljenih tijekom književnih rezidencija u raznim gradovima. Ove i sljedeće godine boravit će na umjetničkoj rezidenciji na Katoličkom sveučilištu u Louvainu. U razdoblju 2016-2017. izabrana je za nacionalnu pjesnikinju (www.poetenational.be), što je poetičko-politički pokušaj da se oslabe jezične granice i preko poezije progovori o aktualnosti Belgije.

TRAČNICE

Vlak naar ons landje dovezao je
talijane poljake francuze
grke marokance španjolce
i one s istoka i one s juga
i one sa zapada i one sa sjevera
dopremio živu snagu
mala zemlja klein landje
oduvijek presijecana
brojnim kretanjima
ah treinen treinen
vlak žičanih partitura
na kojima pjevaju gavrani
vlak guta lica
pa ih predaje peronima
nekog drugog života
ah train train
moju svakodnevicu premješta
s jednog europskog perona
na drugi
iz jednog belgijskog jezika
u drugi
iz Bruxellesa kreneš za Liège
pa Luik pa Liège
iz Bruxellesa kreneš za Mons
pa Bergen pa Mons
kad su ruke mog dragog tu
lijepo se vratiti
jer me dočekaju
no mislim na sve one
ostavljene na ovdašnjem peronu
bez ruku što dočekuju
ah treinen treinen
mali električni vlak
mog oca mog brata
prolazi mojim djetinjstvom
planine od kartona
sićušne figure
iznova stvaramo svijet
mi smo te malene žene
ti maleni muškarci
očarajmo svijet iznova
na tračnicama naših života
vlak nosi prinosi pronosi
krajolike naših lica
odražavaju se u staklu
stapaju sa svakom livadom
svakim nebom koje olistava
sve oblike oblaka
gube nam se u njima lica
vlak prvog ili drugog razreda
bijele nas krave gledaju
ili divlja zvijer nepomična od straha
vlak s poštom s robom
s jadnom živinom za klanje
crni konvoji što se nisu vratili
vlak svih sjećanja
o treinen treinen
vlak ponekad kasni
pocupkuju putnici
peron vlaka koji iskače iz tračnica
vlaka koji krene na vrijeme
na liniji je bez zapreke
ako nema kakva očajnog tijela
na liniji je bez zapreke
vlak ponekad je bljak
a kad jureći nagibni vlak
prijeđe u susjednu zemlju
duša mi ostane sjediti i čeka me
na peronu u Bruxellesu
vlak se ponekad zaustavi na svakoj postaji
koja zatim iščezava u beskraj
kraj automata za karte
pozdravlja muškarca sa zviždaljkom za polazak
zvuk poput automobilskog dindona
zatvara vrata vagona
a ako vlak ne vozi
cijela zemlja ostane visjeti u zraku
u pjevu gavrana na žici
vlak povezuje iscrtava linije
kljucanje pletilja
i padova i podova
vlak laptopā i sanjarā
treinen kontrolorā
vlače vlaknaste svakodnevice
povedi me na obalu
povedi me u Hautes Fagnes
otvorimo mijn vriend otvorimo vlak
ilegalcima bez papira i bez obale
i neka vlak baš kao i
modre vene svijeta
dopremi ovamo nova srca
od kojih će proklijati vlati životnog elana
demokratski vlak svijetlih prozora
daruj nam otvorenu kartu
svake prve nedjelje u mjesecu
da istražimo sve zaselke
kojima još prolazi pruga
neka naša zemlja postane
laboratorij za našu znatiželju
tako blizu strancu
koji s nama dijeli
naše separirane predjele
oh ooooh train trrrrein
trrrrreinen trrrrrrrrrain
trrrrransportiraj me
trrrrrrgni me protrrrresi me
doprrrrremi mi tkanje novih kotrrrrrrljanja
blijedu teksturu
naših usnulih tjelesa

i dok pišem
muškarac nasuprot mene
sklupčan na klupi
putnik bez karte
svojim mukom preklinje
novac da živ nastavi
svoje veliko putovanje

S francuskog prevela Vanda Mikšić