KATERINA KALITKO

Trenutno pregledavate KATERINA KALITKO

Katerina Kalitko (rođena 1982.) nagrađivana je spisateljica i prevoditeljica te članica ukrajinskog PEN-a. Jedna je od vodećih glasova mlađe književne generacije u Ukrajini. Autorica je osam pjesničkih knjiga, a za dvije od njih primila je nagradu LitAccent, 2014. i 2018. godine. Objavila je i dvije knjige kratke proze, a trenutno radi na svom prvom romanu. Pojedini tekstovi prevedeni su joj na više od deset jezika. Kalitko je pobjednica natječaja za knjigu godine ukrajinskog BBC-a i dobitnica poljske nagrade Joseph Conrad za „prozu koja adresira relevantne probleme, tjera na razmišljanje i širi znanje o drugim kulturama“. Godine 2019. nagrađena je od strane UN Women Ukraine nagradom Žene u umjetnosti. Dobitnica je CEI stipendije slovenske Vilenice, KulturKontaktove rezidencije za pisce te rezidencijalnog programa Reading Balkans, a godine 2016. primila je nagradu Kristal Vilenice. Tečno govori srpskohrvatski, te je prevela knjige niza balkanskih autora, među kojima su i Miljenko Jergović, Ozren Kebo, Nenad Veličković, Melina Kamerić, Semezdin Mehmedinović, Stevan Tontić, Mileta Prodanović, Mihajlo Pantić i drugi. Za prijevod knjige Miljenka Jergovića primila je nagradu Metaphora. Sudjelovala je na brojnim književnim manifestacijama u Ukrajini i inozemstvu te je suosnivačica međunarodnog književnog festivala Europe Island u svom rodnom gradu Vinici.

SILUETE IZ OSVJETLJENIH PROZORA

Imaju službeni stan – prozori gledaju na zatvorsko dvorište,
imaju bolesno dijete, i sve je kod njih kao i obično.
Kasno navečer, kad dječak spava, a suđe je odavno oprano,
kad se grad ukipi u šećernoj, tihoj ljepoti,
u lavoru se glasno brčkaju dvije velike ribe,
a negdje u haustoru plače glupavo slijepo mače,
ona sjedne i misli: eto, njen suprug
svakog jutra iz raja izlazi i spušta se ravno u pakao.
A tamo su svi oni lupeži prljavi, a on
ima takvu svjetlucavu aureolu
da ju je ponekad strah pomilovati ga po glavi.
Ljeti bi trebalo poći na selo – mali je ove godine kenjkav,
cipele treba dati na popravak. Skuhati juhu…
A on,
dok ona tone u san, upravo nekome izbija zube,
umorno guta votku s kolegom nakon žestoke smjene
i kaže: ne ide mi se doma. Tamo je ona blesava ženska
i mali je opet bolestan. Ukratko, doma je pakao.

S ukrajinskog prevela Alla Tatarenko

  • Objava objavljena:03/03/2021