Justyna Bargielska (1977), pjesnikinja i spisateljica, rođena je u Varšavi gdje i živi. Dobitnica je nagrade na pjesničkom natjecanju Rainer Maria Rilke (2001) te je nagrađena posebnom nagradom Jaceka Bierezina (2002). Bila je među nominiranima za nagrade Wisława Szymborska i Nike. Objavila je zbirke pjesama: Dating sessions (2003), China shipping (2005), Dwa fiaty (Dva Fiata, 2009), Bach za moje dijete (2012), retrospektivnu zbirku Szybko przez wszystko (Brzo kroz sve, 2013), Nudelman (2014) te zbirke proze Obsoletki (2010) i Małe lisy (Male lisice, 2013).
 
SOL I VATRA
Jureku

Znaš li kako se osjećaš? Neke ploče
snimljene su glasnije od nekih drugih ploča,
jednostavno je tako, ali čuješ li ti svoj glas?
Ja svoj ne čujem, iako čujem tvoj.

Možda na dnu oceana. Ali ni na jednom od sadašnjih,
nego onog, o kojem moj sin govori s tugom, pokazujući
školsko igralište: nekad je ovdje svuda bila
voda, ti glupi kontinenti
su je razdijelili. I kaže: mama,
sjećaš se da nam nisu trebale oči?

Kako bih to zaboravila, sine,
od tisuću avantura moje besmrtne duše,
ta je bila najbolja.

S poljskog prevela Đurđica Čilić Škeljo