Stupovi društva

euklid, 11/2018

Svojedobno je Srećko Jurdana u „Nacionalu“ pisao rado čitanu kolumnu pod poluironičnim naslovom „Stupovi društva“. Ironičnim zato što su tadašnji stupovi društva bili nemilice raskrinkavani pod neumoljivom paljbom ružnih istina. Polu zato što su se takvi likovi i institucije zaista nametnuli kao stupovi društva.
Trgovci oružjem i trgovci uopće, preferansisti, tenisači i špijuni, političari i prevaranti, generali bogataši, generali političari, utemeljitelji organizacija, vlasnici imperija, import magovi, logističari dočeka Svetog oca, mali i veliki Alani, selebritiji bez slave … to je bila ekipa iz Jurdaninih kolumni.
Nezgodna istina je u tome da je ta branša zaista i zaživjela kao stupovlje društva. Danas je to više kao normalno.

Ali: ovuda su prolazili i drugi prije vas!
Sinoć sam vidio na televiziji proslavu 60-te obljetnice SKUD-a Ivan Goran Kovačić. I odmah sam shvatio koliko je zapravo monumentalna prevara u kojoj živimo.
Jer Kovačić je istinski stup društva, ne oni iz novina. Kovačić je od onih stupova na koje se stvarno možeš osloniti. Kao oni starinski, okrugli, s malom nadstrešnicom, na koje se stave oglasi i plakati. Ne vrišti iz novina, ne treba mu reklama, ne tlači nas provokacijama, ne treba mu ni mrvica pažnje ovih žutih medija. Ne trebaju mu naslovnice nit mu trebaju politički zaštitnici. SKUD IGK je naprosto tu i nema namjeru odustati.
Nikad nisam bio član. Ali kladim se da smo svi u danima studija imali prijatelje koji su pjevali u IGK. Bez velikih riječi, onako usput, svi su ti ljudi kotrljali veliku grudu. IGK je bio i ostao nešto kao bilješka naše studentske mladosti; kao kinoteka ili kao zavičajni klubovi studenata ili kao besplatni ulaz u kazalište. Nije jubilej toliko važan, makar, od srca im čestitam. Tisuću puta je važnije da će i sutra novi zagrebački studenti nastaviti niz.

Stupovi društva su pravi stupovi. Kao DVD-ovi, kao Lado, kao i dobrovoljni davaoci krvi, kao i svi bezbrojni amateri koji grade, ustraju i traju. Oni se razlikuju od onih iz Jurdaninih kolumni po prilici isto kao most kopno-Krk od onog Radićevog koji ima osobinu da ni ne znaš da si na mostu kad jesi. Razlikuju se od nametnutih stupova kao što se razlikuje domaća juha s rezancima od kupovne instantne.


Svake godine negdje u listopadu, kad krene nova školska godina, osvane na mom fakultetu plakat s pozivom na audiciju za IGK. Uvijek kod automata za kavu proučavam plakate tako da mi ne promakne ni jedan. Ovaj dočekam s posebnim zadovoljstvom. Kad ga vidim, znam da je sve u redu.