Ivana Buljan Legati rođena je u Zagrebu 1972. godine. Osnovnu i srednju školu te osnovnu baletnu školu završila je u Zadru. Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Magistrirala je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskoga fakultetu u Zagrebu. Predaje Scenski govor na ADU, gdje trenutno obnaša i funkciju prodekanice za nastavu i studente kazališnih odsjeka. Profesionalno igra u hrvatskim kazalištima i na filmu. Za svoju monodramu Soba za poglede autorice Virginije Woolf nagrađena je nagradama za najbolju izvedbu na međunarodnim festivalima monodrame BEFEMON i MONOAKT.
Radi kao suradnica za govor u kazalištu i na filmu. Pjesme su joj objavljivane u časopisima Poezija i Tema, te na portalu za književnost i kulturu Strane.ba. 2019. godine objavljuje zbirku pjesama Dover u izdanju Hrvatskog društva pisaca.

TESLA

Udarac mu snažno ulazi u tijelo
po disku i po hrptu
u toplu srčiku masivnoga trupa
presijeca disanje
na istočnim vratima šume
jedno se vrijeme zadrži tamo
u raspukloj kori
uh, vraški je krupno pa se od okršaja
znoj razvrstava u četiri linije
gleda
ta urušit će ga sila koja ga je napravila
težina se već rasporedila dijagonalno
nema druge, to mora da je to
Iz krošnje lišće jer ne može izdržati
uzlijeće nebu
s crvima iz zemlje izvire u svjetlo
potkresane grane ne prihvaćaju ovaj potpuni nestanak
u trenutku predivnoga drugog rasta
drže svoje raspukline
i kralježnicu kojom još uvijek protječe sjeme
drže zrak
dok voda
kroz korijenje napušta tijelo
i dok ostalo
od udubljenja i žila kojima dotiče tlo
do vlakana i nadolazećeg ploda
prelazi u prostor prije samog nastanka

Prizor s kojim se ne suočava lako
čovjek
zadovoljno ručetinama otiruć sjekiru
/bit će to dobar prored/
ogleda se
od umora mrtav
nečujno oko sebe
pazi da ga ne pojedu divlje zvijeri.