Gytis Norvilas (rođen 1976. u Jonavi) pjesnik je, prevoditelj i esejist. Norvilas je diplomirao teoriju povijesti i povijest kulture na Sveučilištu u Vilniusu. Njegova prva tiskana djela pojavljuju se 1997. godine, dok 2002. izdaje svoju prvu pjesničku knjigu Akmen-skeltės (Kamene raspukline). Knjiga je osvojila nagradu Mladi Jatvinzi za najbolji književni prvijenac godine.
Njegova druga knjiga Skėrių pusryčiai (Doručak skakavaca), objavljena 2006., ulazi u uži izbor za litvansku knjigu godine po izboru Instituta za litvansku književnost i folklor. Po mišljenju kritike, ta je knjiga etablirala Gytisa kao pjesnika “čije riječi imaju težinu koja izlazi iz književnih okvira.”
Trećoj knjizi, Išlydžių zonos (Područja otpuštanja, 2012), Institut za litvansku književnost i folklor dodjeljuje titulu najkreativnijeg književnog djela godine. Autor osvaja i nagradu Književni šešir Jonasa Mekasa na festivalu Panevėžys književna zima.
Norvilas je svestrani umjetnik – pisac, pjesnik, fotograf i slikar. Sam ilustrira svoje knjige. Uz slikarstvo i književnost, aktivan je i u drugim umjetničkim poljima: 2009. godine napisao je operu u jednom činu Ne biti ili biti, dok sa skladateljem Martynasom Bialobžeskisom stvara djelo Doba sunca, u čast 300. obljetnice rođenja Kristijonasa Donelaitisa. Prevodi poeziju i prozu s njemačkog i ruskog jezika.
Svojom prvom knjigom dobiva priliku etablirati se kao pjesnik jedinstvenog izričaja, no s drugom tu poziciju definitivno potvrđuje: ”Možemo ustvrditi da Doručak skakavaca odiše s apsolutnom individualnošću. To je ono što ovu knjigu danas čini jedinstvenom. Ta apsolutna individualnost je ono što onemogućava bilo kakvu kategorizaciju ili smještanje ove knjige u ijedan književni žanr”, zapisao je Donatas Paulauskas.
Mnogi ga književni kritičari smatraju eksperimentalnim i neobičnim pjesnikom. On se igra jezikom, oblicima i slikama. Upravo igra je riječ koja se često pojavljuje u opisima Norvilasove poezije: ”Stvarnost, fizika, pa čak i logika, sve se to odbacuje u ovoj igri jezika”, tvrdi Vainius Bakas. Takvo se odbacivanje nalazi u samoj srži Norvilasovog stvaralaštva.

KIČMANJE

imam kičmu – kada sam u nepoznatim okruženjima stoik
imam kičmu – kada progutam zmiju
imam kičmu – kada ležim na crti što dijeli cestu
imam kičmu – kada zimujem u stablu noseći očev kaput
imam kičmu – kada se naslanjam na pogranični znak vječnosti
lica okrenutog prema Sunčevom vimenu
imam kičmu – kada bos hodam bolničkom sobom
imam kičmu – kada je šaman ispaljuje u vjevericu
imam kičmu – kada na stanici trolejbusa zagrlim stup bez reda vožnje
imam kičmu – kada u ponoć žrtvujem svoj znoj Tlazolteotli
moja kičma – ljestve na toranj mravinjaka
moja kičma – dlaka slomljena noktom
moja kičma – lamanša katastrofe koja ujedinjuje oca i majku
moja kičma – valjak za drobljenje stijena
kojeg tuljani odvlače dalje od obale
moja kičma – kapsula bojnog otrova koju je progutalo more
ona je samo vješalica za ključeve od mrtvačnice samoće
moja kičma – stup sumporovodika u jami oceana
oko kojeg u svjetlu lave plešu pijane školjke
moja kičma – u livadi djetinjstva zalijevanoj gnojem
kad smo brat i ja držeći se za revere
tresli svjetiljke u sumraku kolovoza
pokopali ih
bili smo uspješni, nisam bio vidljiv
o tome se radilo

S litavskoga preveli Đino Đivanović i Julija Gulbinovič