Goran Čolakhodžić rođen je 1990. u Zagrebu, a živi u Samoboru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završava studij anglistike i rumunjskog jezika i književnosti. Prevodi s rumunjskog i na rumunjski. Poeziju i u znatno manjoj mjeri prozu piše uglavnom kontinuirano od početka srednje škole. Osim što bi mu nekoliko pjesama trebalo biti uključeno u prvi ovogodišnji broj časopisa Poezija, dosad nije objavljivao.

NAZNAKE

Javljale su se rijetko i kratko,
mjehurići u čistoj vodi kasnih ljetnih dana,
nevidljive ptice.

Pupale su u plavilu neba, još samo jednom jasnog,
kvržice na kori tišine, sve zrelijoj što je manje
ostajalo kolovoza.

Pupao je njihov zov, pup pup pu-pu,
pomalo neptičji, svakako nepoznat,
brz, kratak i neopaziv.

Posljednji put smo ih čuli početkom rujna,
da bi onda zašutjele, mada to nitko
nije ni zamijetio, kamoli spomenuo.

Mislim da su bile jedna od popratnih naznaka jeseni,
pandan plavljenju grožđa,
prvo jutarnje stezanje u grlu.