Franca Mancinelli rođena je 1981. u Fanu, u talijanskoj pokrajini Marche. Svojim je prvim pjesničkim zbirkama, Mala kruna (2007.) i Pasta madre (2013.), osvojila nekoliko talijanskih nagrada. Zbirke su 2018. objavljene u jednoj knjizi pod naslovom A un’ora di sonno da qui. Pjesme su joj objavljene u brojnim antologijama, uključujući Einaudijevu Nuovi poeti italiani 6 (2012.) te Tredicesimo quaderno italiano di poesia contemporanea (2017.) koju je uredio Franco Buffoni. Zbirka pjesama u prozi Libretto di transito objavljena je 2018. Slijede zbirke Tutti gli occhi che ho aperto (2020.) te prozna miscelanea The Butterfly Cemetery(2022.), u prijevodu Johna Taylora, koji je na engleskom do danas objavio većinu njezinog opusa.

Mancinelli je siječanj i veljaču 2019. provela na pjesničkoj rezidenciji u Calcutti, a 2018. sudjelovala je u europskom programu „Refest: Images and Words on Refugee Routes“, prilikom čega je proputovala hrvatskim dijelom balkanske izbjegličke rute. Iz tog su se iskustva rodili početak i kraj njezine zadnje knjige Dnevnik u prolazu. Godine 2022. sudjelovala je u projektu „Artists for Plants“ (u suradnji sa Svaldbardskim globalnim skladištem sjemena). U ulozi kritičarke piše za časopise Poesia (Corcetti), Nuovi argomenti online i druge. Urednica je zbornika Smeriliana, Argo. Annuario di poesia i bloga Interno poesia.Djela su joj prevedena na petnaest jezika. Prve pjesme prevedene na hrvatski objavljene su 2017. u časopisu Poezija (u prijevodu Tvrtka Klarića).