Folklorni ansambl nedavno se vratio s nezaboravne turneje na portugalskom otoku Madeiri, na kojoj je boravio od 16. do 26. kolovoza. Tijekom boravka ansambl je sudjelovao na dva festivala – Funchal Folk – Arraial do Mundo te Semana Europeia de Folklore 2025. Uz festivalske obveze, članovi ansambla imali su priliku otkrivati čari Madeire, uživati u njezinim zelenim brežuljcima i beskrajnim pogledima na ocean, te se družiti i upoznati kulturu folklornih skupina iz Portugala, Austrije, Meksika, Rumunjske i Francuske.

 

Ova turneja zauzela je posebno mjesto u srcu svih članova, a iskustvo jedne članice, za koju je ovo bila prva turneja, donosimo u nastavku.

 

Moja prva turneja – Madeira

Prva turneja, prvo pakiranje nošnji, prve ljetne probe, prvi let. Sve to mogla sam doživjeti i osjetiti ove godine sa svojim ansamblom, predobrom i zanimljivom ekipom. Ljudi koji te ispunjuju, koji ti mame osmijeh na lice, s kojima stvaraš nezaboravne uspomene i s kojima desetak dana dijeliš svoj život u samo nekoliko kvadrata. Sve je počelo velikim uzbuđenjem, neprospavanom noći misleći jesam li spremila dovoljno stvari i jesam li što zaboravila. A onda sljedeće jutro dolazim na Opatovinu i vidim svu ekipu koja s osmijehom čeka polazak i ispituje me jesam li uzbuđena, a u meni je rasla još veća sreća što sam dio svega i što uz njih mogu započeti put na svoju prvu turneju. 

 

Polazak iz Venecije prema Lisabonu bio je moj prvi let. Osmjeh na licu, uzbuđenje u tijelu i društvo s najboljim forama. Sve od tada pa do posljednjeg slijetanja bili su doživljaji koje sam jedva čekala i koje ću ponosno pamtiti. Zatim dolazak na Madeiru, raspakiravanje, tuširanje i što prije spavanac jer uzbuđenje ne može dočekati što mi donosi novi dan. Prvih par dana imali smo priliku upoznati otok. Otok s mirisom cvijeća i slanog zraka koji ti pruža nezaboravnu avanturu svojim zelenim brežuljcima i pogledom na plavi ocean. A večeri i kasne noći mogla sam ispuniti pjevanjem, druženjem i dobrim pićem jer s našim ansamblom nikad nije dosadno. Druge dane uz dobre i oznojene probe, uz topla hodanja nizbrdo i uzbrdo, uz duga čekanja na potpeticama, uz najbolje odrađene nastupe, druženja sa drugim državama i upoznavanjem njihove kulture i raznolike plesove. Sve to sam mogla doživjeti na otoku usred oceana. 

 

No, pošto se prva turneja mora pamtiti po ‘onomu nečemu’ to je ovaj put bio moj *zadatak*. Nakon naše zajedničke večernje probe na našem igralištu dobila sam zadatak napraviti potpuno prirodne dvije metle koje će nam služiti kao rekvizit u koreografiji „Mađarska podravina“ ili kako mi volimo reći u ‘Mađariji’. Čim sam dobila zadatak moja mašta i planovi počeli su raditi punom parom. Kreativnost u glavi nije stala, a imala sam vremena četiri dana. Prvi sam izdvojila da si u glavi složim što mi je sve potrebno od materijala da napravim savršene prirodne metle te sam istražila gdje to sve mogu prikupiti s obzirom da smo na otoku i da nije sve isto kao doma. Drugi dan sam prikupila sve materijale i iznenadila samu sebe. Uz malo truda, istraživanja i puno mašte izvršila sam svoj zadatak u samo nekoliko sati, a još veća sreća bila je pokazati i predstaviti svoj rad ostatku ekipe na probi. Proba koja će se pamtiti zauvijek, proba na kojoj su rekviziti napravljeni mojim rukama. Osmijeh na licu se nije skidao. Ali nakon toga još veće uzbuđenje stvarao mi je nastup koji je bio idućeg dana. Nastup pred hrpom ljudi, pred drugim državama gdje će moje metle uspjeti zasjati. Sreća u očima dok takvo što gledaš je neopisiva, a još sam ju više osjećala zbog potpore i riječi pohvale svoje ekipe i pravih prijatelja koji su mi bili najveći vjetar u leđa.

 

Sva ta pozitivna energija, svako uplitanje i oblačenje za nastup, svako druženje, čuvanje outfita za jedan jedini „Tropical party“, slobodni dani uz koje smo upoznali ovaj savršeni otok, dani puni osmijeha, dobrih šala, kasnih nastupa, naručivanja fine hrane, ekipa koju si samo možeš poželjet,  sve to u tih deset dana meni je stvorilo nezaboravnu uspomenu koju ću pamtit cijeli život. Uspomenu koja ostavlja savršen trag za pamćenje. Nešto na što pogledaš drugim očima, a istim tim pamtiš. Energija koja mi je dala da folklor kao svoj hobi mogu raditi koliko god želim sa pozitivnim duhom i najboljom ekipom koja ti je tih nekoliko dana najbolja obitelj koju možeš imati.

 

Za kraj, ono što su mi pripremili za moju prvu turneju i moje „Krštenje“ ostat će mala tajna među nama Goranovcima, a malo je reći da su mi napravili iznenađenje i potakli koju suzu radosnicu i neizbrisiv trag za sjećanje moje prve turneje na Madeiri, i pokazali mi da nikad ne odustajem od pjesme, plesa i dobrog druženja.

 

Iva Buden