Dorta Jagić rođena je 6. 11. 1974. u Sinju. Diplomirala na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (filozofija i religijska kultura). Piše poeziju, kratku prozu, dramske tekstove i kazališne kritike. Prevodi s engleskog i njemačkog. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije, pojedini pjesnički ciklusi i priče prevedeni su na 20 stranih jezika. Od 1999. bavi se amaterski kazališnom pedagogijom i režijom. Vodi radionice kreativnog pisanja. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.

Objavila:

• Plahta preko glave, pjesme,SKUD “I.G.Kovačić”, Zagreb, 1999, www.elektronickeknjige.com 2009.
• Tamagochi mi je umro na rukama, pjesme, Meandar, Zagreb, 2001, www.elektronickeknjige.com 2016.
• Kalodont, drama, Zbornik dramskih tekstova alternativne kazališne scene, 2003.
• Đavo i usidjelica, pjesme, AGM, Zagreb, 2003, www.elektronickeknjige.com 2006.
• Kvadratura duge, pjesme, AGM, Zagreb 2007.
• Kičma, kratke priče, Aora, Zagreb 2009.
• S tetovažom nisi sam, kratke priče, HDP i Jesenski & Turk, Zagreb, 2011.
• Kauč na trgu, pjesme, HDP, Zagreb, 2011.
• Mali rječnik biblijskih žena, Mala zvona, Zagreb, 2013.
• Kanapa na rynku, Instytut Kultury Miejskie, Gdanjski, 2013.
• Prolazi i pukotine (putopisi), Jesenski & Turk, Zagreb, 2015.
• Kafkin nož, pjesme, HDP, Zagreb, 2015.

Nagrade:

• Goran za mlade pjesnike, 1999.
• 2. nagrada časopisa “Vijenac” za kratku priču, 2001.
• 1. nagrada za predstavu “Jelka kod Ivanovih”, SKAZ, 2002.
• “The Balkan Grand Prize for Poetry”, 2007. (na pjesničkom festivalu “Curtea de Arges Poetry Nights” u Rumunjskoj dodjeljuje International Academy Orient – Occident)
• 3. nagrada na 43. Večernjakovom natječaju za kratku priču 2008. za priču pod naslovom Ženski zatvor
• 2010. na 14. međunarodnom susretu izdavača u Pazinu – jednomjesečni boravak u Grazu za zbirku priča Kičma i uspješan prevoditeljski rad s njemačkog jezika
• 2014. “The European Poet of Freedom Literary Prize” koju dodjeljuje Grad Gdanjsk (Poljska), za knjigu pjesama Kauč na trgu (HDP, 2011)

IZBOR IZ POEZIJE DORTE JAGIĆ

POZIV NA RUČAK

dođi danas na ručak
ne brini, znam da ti treba vjere
ja ću postaviti zid na travi
ispred njega naložiti vatru
od starih rascijepanih vrata

kako bi to svečano bilo
gledao bi tik uz mene kako se
bez šarki rasplinju u zinulo nebo
i plakali bi filandendroni
ponapijali bi se mravi
i ti bi načas sa svecima jeodođi danas na ručak

čuda neće biti bez tebe
ima stvarno na livadi svega, a
vrata su nam ostavila
dvije zlatne kvake za gozbu
u prsima mi tek rastaljene
čekaju sočne

dođi danas na ručak
vidjet ćeš, samo ti treba vjere
one će bez pritisaka ruku
otajstvenim mehanizmom
zatvarati i otvarati
tebe u mene
mene u tebe

dođi još danas na ručak
sad je čas, već
sutra će sve pojesti muhe

PLAHTA PREKO GLAVE

ležiš šutljiv pokraj mene
ne znam kako sebi
meni smrdiš na križaljke
i financijske probleme,
i dokle ću ja govorit?

ležiš, sporo kližeš ispod mene
mene neželjene
opet si sav siv, čovječe, ta
dokle ću ja govorit?

ležiš mrtav pijan pokraj mene
pokraj, a ne onkraj
i još pišeš narodne pjesme
dok ja mrtva ležim, čuj,
dokle ću ja govorit?

ležiš debel, hladan pokraj mene
mene zbog tebe, jao, satrvene
nisi skopčao ni pola posto o dužnostima,
kakav si bio živ
takav si i mrtav osto, i
dokle ću ja govorit