21. ožujka 2025. godine u rodnom mjestu pjesnika Ivana Gorana Kovačića su dodjeljene nagrade u sklopu manifestacije 62. Goranovo proljeće.
U kategoriji učenika osnovnih škola prva je nagrada dodijeljena Ruđeru Horvatu, učeniku 6. raz. OŠ Trsat iz Rijeke, s mentoricom Andreom Fodor Matijević; druga nagrada otišla je u ruke Klari Žagmešter, 7. raz. OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice, s mentoricom anom Mlinar; a treća nagrada Barbari Petrčić, učenici 4. raz. OŠ Dragojle Jarnević iz Karlovca, s mentoricom Andrejom Kralovec. Žiri je odlučio posebno pohvaliti pjesničke radove učenice Lane Horvat iz Ludbrega i Lukasa Kokela iz Vrbovca.
U kategoriji učenika srednjih škola, prvu je nagradu osvojio Lovro Rešetar, učenik 4. raz. gimnazijskog programa Srednje škole Ivanec, s mentoricom Majom Držaić; druga nagrada dodijeljena je Petri Žepini, iz 3. raz. gimnazijskom programa Srednje škole u Benkovcu, s mentoricom Anđelom Mijić Torlak; a treća nagrada Evi Svjetličić, 3. raz. Gimnazije Požega, s mentoricom Kristinom Lešić.
Na ovogodišnji natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike pristiglo je 45 rukopisa. Žiri u sastavu: Miloš Đurđević, Monika Herceg i Andrijana Kos-Lajtman jednoglasno je kao pobjednički odabrao rukopis Dorotee Šušak, naslovljen Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu.
„Demiurg guši muhe, crve, pahulje i vodu samosvojan je i zaokružen pjesnički tekst koji se izdvaja visokom razinom svoje semantičke i sintaktičke promišljenosti, ritmičkom protočnošću, stilskom bravuroznošću te slojevitošću motivsko-tematskog i idejnog sloja. Rukopis je oblikovan u formi poeme, svojevrsnog spjeva sastavljenog od manjih sadržajno-strukturalnih dionica koje vješto povezuju dubinsku uvjetovanost mitološkim pričama i likovima zapadne civilizacije s aktualnim motivima današnjice, ali i s univerzalnim, svevremenskim figurama stradanja, bolesti i smrti. (…) Upravo je paleta tonova – od onih najozbiljnijih, pa sve do humorističkih i ironijskih – ono što će vjerojatno najviše oduševiti čitatelje, kako to i inače biva s ponajboljim književnim ostvarenjima. Posebno je dojmljivo da spjev, unatoč mnoštvu tamnih slika i uvida, završava nježno, (o)stavljajući kap lirskog svjetla kao točku na svoj rep („Želim da čuješ glas koji grli, nježnost alta u / zimskoj oluji“). (Ulomak iz obrazloženja Andrijane Kos-Lajtman)
Na natječaju za nagradu Ivan Goran Kovačić su se ove godine u konkurenciji našla 82 naslova. Žiri, koji je radio u sastavu Krešimir Bagić, Branislav Oblučar i Evelina Rudan, jednoglasno je donio odluku da se nagrada „Ivan Goran Kovačić“ za najbolju pjesničku knjigu u proteklom dvogodišnjem razdoblju dodijeli zbirci Marije Andrijašević Temeljenje kuće.
“[U zbirci pjesama Temeljenje kuće,] tradicionalnim lirskim motivima autorica [je] udahnula svježinu – ona vješto izbjegava opća mjesta zavičajne lirike, kao i klišeje lokal-patriotizma i rodne stereotipe (…) Ruralna tematika pritom neminovno izaziva asocijacije na trend tzv. „novog ruralizma“, koji se recentno oblikovao u poeziji Monike Herceg, Denisa Ćosića, Marije Dejanović i drugih. Doista, Temeljenje kuće može se čitati kao inventivno proširenje ove tendencije, premda ono svoje poticaje nalazi i u poeziji prethodnika – u oporoj otočnosti Andriane Škunce i arhetipskoj poetici krša Petra Gudelja (ovi su pjesnici na kraju zbirke navedeni kao sugovornici). Sagledavamo li stvari iz perspektive žanra ili forme, Temeljenje kuće važan je doprinos pjesmi u prozi, izrazito vitalnoj u suvremenom hrvatskom pjesništvu; potencijal ovog žanra do posebnog izražaja dolazi upravo u konceptualno osmišljenim rukopisima u kojima pojedinačni tekstovi tijesno „surađuju“ u stvaranju cjeline.
Bez obzira na to čita li se kao samostalno, zaokruženo djelo ili se sagledava kao dio šire slike – autorskog opusa ili korpusa suvremene lirike – zbirka Marije Andrijašević ispunjava imperativ koji si postavlja sama lirska junakinja: ‘Paziti da riječi budu poredane smisleno i ostave sve otvorenim…’ Drugačije rečeno, dokaz dobrog temeljenja kuće-teksta jest gustoća smisla i otvorenost prema različitim smjerovima čitanja i tumačenja. To je postignuće zbog kojega knjiga ove pjesnikinje zauzima istaknuto mjesto u našoj pjesničkoj panorami.“ (Ulomak iz obrazloženja Branislava Oblučara)
Goranovo proljeće podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Grad Rijeka, Versopolis, Veleposlanstvo Španjolske u Zagrebu, Institut Cervantes i Francuski institut u Hrvatskoj
