Darko Cvijetić rođen je 11. siječnja 1968. godine u mjestu Ljubija Rudnik (BiH). Piše pjesme i kratke priče, eseje, kazališnu kritiku, režiser je i dramaturg u Pozorištu Prijedor. Pjesme su mu prepjevavane na francuski, engleski, njemački, slovenski, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Od 2013. godine uređuje književni blog „Hypomnemata“. Član je P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine, Društva pisaca BiH i Hrvatskog društva pisaca. Objavio je sljedeće knjige: Noćni Gorbačov (Beograd, 1990.), Himenica (Beograd, 1996), Manifest Mlade Bosne (Novi Sad, 2000.), Passport for Sforland (Banja Luka, 2004.), Masovne razglednice iz Bosne (Banja Luka, 2012.), Konopci s otiskom vrata (Mostar, 2013.), Mali ekshumatorski eseji (Banja Luka-Beograd, 2015.), Emotikoni u Viberu (Sarajevo, 2016.), Paraolimpijske himne (dvojezično, Ljubljana, 2017.), Ježene kožice (Zenica, 2017.) te kratki roman Schindlerov lift (Sarajevo-Zagreb, 2018.)
ZAKOPAVANJE SESTRE
Školsku iz klupe, Aidu, prvi sam put nakon rata sreo 2001. godine
Živjela je u Nizozemskoj udata za Nijemca
Imaju već velike kćerke
Javili krajem godine da su joj identificirali
Brata u masovnoj
I ona pokopala nekoliko kostiju
Drugi puta sam je sreo 2005.
Opet joj našli brata
Pa su je zvali 2008. – u novonađenoj masovnoj
Još joj brata iskopali
Ove 2015. bila je mirna i puno starija
Našli ga opet, šapće i osvrće se
Dokle ću ovo, svakih četiri pet ljeta?
Šta ću, moj školski, ako mi dogodine nađu
Još brata?
A meni pun mezar