Claudiu Komartin rođen je u Bukureštu 1983. Njegova prva zbirka poezije, Păpușarul și alte insomnii (Lutkar i druge nesanice, 2003., 2007.) osvojila je najprestižnije nagrade za književni prvijenac (među kojima je Nacionalna pjesnička nagrada Mihai Eminescu). Objavio je i Circul domestic (Domaći cirkus, 2005.), koji je nagrađen nagradom za poeziju Rumunjske akademije, Un anotimp în Berceni (Sezona u Berceniu, 2009., 2010.) i Cobalt (Kobalt, 2013.). Također je koautor dviju drama i nekoliko antologija rumunjske suvremene poezije. Izbor iz njegovog djela preveo je na njemački Georg Aescht (Und wir werden die maschinen für uns weinen lassen, izd. Korrespondenzen, Beč, 2012), na srpski Ljubinka Stankov Perinac (Vrpce potaman za balu mesa, Treći Trg, Beograd, 2015) i na turski Gökçenur Ç. (Bir Garip Roman, Yitik Ülke Yayınları, Istanbul, 2015.). Uskoro će se pojaviti bugarska verzija Kobalta u prijevodu Lore Nenkovske. Od 2010. Claudiu Komartin je glavni urednik književnog časopisa Poesis International i Izdavačke kuće „Max Blecher”. Član je rumunjskog PEN kluba.

NOKTURNO NA ZIDU

tko stari s nama

                    stari protiv nas

i tko je umro prerano

                    također je umro protiv nas.

„uzmi alate iz lijesa i prevrni mrtvaca

                    licem nadolje“, savjetovali su nas stari

ali ćemo s tim mnoštvom živih

                    kojima pripada sve?

prabaka je skinula uroke urokljivog oka, straha, pritiska,

                    ognjice, krtice, crnog prišta, plača i

sunčanice, moji stihovi ne skrivaju ništa i ne liječe

                    ni od čega.

biografija, djela i dani, klanci koje je bog napustio –

                    i ja, u takvim noćima, ako sam ikad i znao

bolje, nakon toliko blefiranja, izbjegavanja, hinjene opuštenosti,

                    više ne znam.

S rumunjskog preveli Ana Brnardić Oproiu i Adrian Oproiu