Andriana Škunca rođena je 9. ožujka 1944. u Bjelovaru. U Novalji na otoku Pagu, gdje i danas živi djelom godine, provela je djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirala je Kroatistiku i komparativnu književnost.
Objavila je knjige pjesama:
Do neba bijelo, Matica hrvatska i NSG Zagreb,1969. (Nagrada Fonda A. B. Šimić”), Kratka sjena podneva, Razlog – Liber, Zagreb, 1973; Pomaci, tišine, (pjesme u prozi), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1981; Napuštena mjesta, vlastita naklada, Zagreb, 1985; Druga strana zrcala, (pjesme u prozi), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1988; Korijen zid kutija, Hrvatska sveučilišna naklada, biblioteka “Kairos”, Zagreb, 1992; Zeleni prah, (pjesme u prozi), Meandar – Naklada MD, Zagreb, dva izdanja, 1994. i 1995; Novaljski svjetlopis, (pjesme u prozi), s pedeset autoričinih fotografija, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.( Nagrada Društva hrvatskih književnika “Tin Ujević”),
i Predivo sve užih dana, (izabrane pjesme, izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić), Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2002. (Godišnja nagrada HAZU, 2003; Godišnja Nagrada “Vladimir Nazor”, 2003. i Nagrada Grada Novalje, 2003).
Sastavila antologiju hrvatskih pjesama u prozi Naša ljubavnica tlapnja, sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem, Zagreb, 1992. Napisala monografiju Ivan Večenaj, Zagreb, 1994. s Tonkom Maroevićem, te monografiju o Vesni Prica, (fotografije), 1999. s Ivom Šimat Banovim i Marinom Baričević.
Urednica je biblioteku “Kairos”, Hrvatske sveučilišne naklade i časopisa “Europski glasnik”. Piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima.
U zadnjih petnaest godina intenzivno se bavi fotografijom. Fotografije su joj u više navrata prikazivane na HTV-u, u emisiji “Fotografija u Hrvatskoj”. Petar Krelja snimio je dokumentarni film u produkciji HTV-a 2005. pod nazivom Andriana, u kojem je kroz stihove predstavlja i kao vrsnu fotografkinju. Članica je Društva hrvatskih književnika, PEN-a i ULUPUH-a.