Anastasia Gavrilovici (1995.) pjesnikinja je i prevoditeljica. Diplomirala je na Fakultetu za književnost Sveučilišta u Bukureštu i magistrirala u Centru izvrsnosti za vizualne studije. Objavljivala u raznim kulturnim publikacijama i prevodila književnost s engleskog, francuskog i španjolskog (Kurt Vonnegut, Ernesto Cardenal i više od deset knjiga za djecu). U jesen 2019. objavila je svoju prvu zbirku poezije, Industrija utjehe odraslih (Izdavačka kuća Max Blecher). Knjiga je dobila pohvale kritičara i osvojila je najvažnije književne nagrade, uključujući Nacionalnu pjesničku nagradu Mihai Eminescu. Pjesme su joj prevedene na više od deset jezika, uključujući engleski, talijanski, švedski, turski i mađarski, a 2023. godine njena knjiga prevedena je na srpski u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada. Živi u Bukureštu, gdje je članica uredništva časopisa Poesis International i pohađa doktorski studij rumunjske književnosti.

SAMO JE TUGA

Nije depresija, samo je tuga, udarac praznog mjesta u krevetu

gdje ljubav se pojavi i nestaje kao ekcem, crvena

točka na radaru mornara daltonista. Nije depresija, nego

radije razočaranje prožeto nježnosti jer znaš da ništa

ne razlikuje poluotvorena usta od užitka nakon

orgazma od usta neke djevojčice s upalom krajnika dok spava.

Moja ruka koja četiri godine miluje istog muškarca i

ruka nekog tenisača iste su: poružnjele, naotekle, ali odlučne.

Poslušne. Nekad sam znala izreći spasonosne riječi, sastaviti

prema uputama vesele androide, isplesti sigurnosne mreže za akrobate,

ludnice i multinacionalne tvrtke. Moje je prisustvo bilo traženo, doživljeno,

prolazila sam ispred senzora, i oni su me prepoznavali, dajući mi vodu, sapun i svjetlo.

Sad me nitko više ništa ne traži. Odgovaram samo na mailove i jednostavne naredbe

molim vas preuzmite karticu molim vas uzmite novac molim vas uzmite potvrdu.

Ali nije depresija, ni najmanje, čak ni zabunom, premda imam

srce od camemberta i, u nj zabodenu, zastavicu habsburškog glavnog grada

u koji se više nikad ne želim vratiti. To je samo tuga,

samo jednostavan demografski fenomen koji će nestati s nama. Ta gusta

magla koju djeca slikaju oko planine na satu likovnog i

bez koje bi pejsaž bio nepotpun. Tako da budi miran, nemoj se pitati

koji jezik govore ljudi u snovima majmuna, zapali još jednu cigaretu,

dođi kući kad god. Ovdje sam i čekam te, jer to nije

depresija, samo tuga.

S rumunjskog preveli Ana Brnardić Oproiu i Adrian Oproiu