ALEŠ ŠTEGER

You are currently viewing ALEŠ ŠTEGER

Piše poeziju i prozu. Živi u Ljubljani. Djela su mu naširoko prevođena i naišla su na odobravanje čitatelja diljem svijeta. Štegerovi tekstovi objavljivani su u međunarodno poznatim časopisima i novinama kao što su The New Yorker, Boston Review, Neue Zürcher Zeitung, Süddeutsche Zeitung, TLS i mnogim drugim.
Bavarska akademija umjetnosti dodijelila mu je 2016. godine Međunarodnu nagradu za poeziju Bienek, proglasivši ga „jednim od najoriginalnijih europskih pjesnika koji trenutno stvaraju“. Pored ostalih nagrada i počasti, njegov je prijevod na engleski jezik knjige Knjiga reči (The Book of Things, BOA Editions, 2010) dobio dvije velike američke prevoditeljske nagrade (BTBA Award i AATSEL). Nositelj je titule Chevalier des Artes et Lettres koju mu je dodijelila Država Francuska i član je Berlinske akademije umjetnosti te Njemačke akademije za jezik i književnost.
Štegerov rad odvija se na različitim poljima umjetničkog izraza. Radio je na području vizualnih umjetnosti (recentno je postavio veliku instalaciju na Međunarodnom umjetničkom bijenalu Kochi-Muziris u Indiji), ostvario je nekoliko suradnji s glazbenicima (Godalika, Uroš Rojko, Peter N. Gruber) i s filmskim redateljem Peterom Zachom (suradnja na filmu Beyond Boundaries). Od 2012. radi na projektu performativnog pisanja Written on Site, svake godine dajući po jedan performans javnog pisanja. Više o autoru na: www.alessteger.com.
Njegove novije knjige poezije i proze na engleskom jeziku uključuju: The Book of Things (poezija, BOA Editions, 2010), Berlin (proza, Counterpath, 2015), Essential Baggage (poezija, Equipage, 2017), Absolution (roman, Istros Books/Peter Owen, 2017).

A

Umro je A. I nije umro. Kao i njegov otac
A, kao i njegov djed utonuo je na seoskom groblju.

Utonuo je, a nije utonuo. U blato je otišao.
U blato i u nijemo kamenje u blatu.

Tamo sada šuti. Zaboravlja. Briše. Tamo je i nije.
Jer nema kraja. Bez početka je i svršetka. AAA.

Netko je umro. Nitko. Njegovo ime –
Zaboravljeno. I njegova oca i njegova djeda ime.

Ali ponekad zaštropoću stvari. Ponekad ustane
Tko je legao spavati i umire dalje tko je bdio nad umrlim.

Ponekad AAA neizdrživ teror prostora, koji traži svoj glas.
Ponekad AAA monotona žalost kiše nad stazama.

AAA klokoće dok se kotura iz mora.
AAA uzdah kremena u satovima.

Izvjesno je samo to – A je mrtav.

Tko misli da ga katkad čuje, neka osluhne drugim uhom,
A tko ne, taj će i dalje slušati uzaman.

Sa slovenskog preveo Edo Fičor

  • Post published:03/03/2021