Aleksándra Bakoníka rođena je u Solunu, gdje i živi. Pohađala je studij medicine na Aristotelovom sveučilištu u Solunu, ali ga nije završila. Radila je kao učiteljica engleskog jezika. Objavila je devet zbirki pjesama, od kojih se posljednja zove Tragično i spilja čula (2012). Njezino je djelo bilo predstavljeno na simpoziju u Patrasu 1994. godine. Godine 1996. pozvana je na simpozij o modernoj grčkoj književnosti u Londonu, na poziv Helenske kulturne fondacije. Pjesme su joj prevođene na više stranih jezika, a knjige izabranih pjesama objavljene su u Indiji, Njemačkoj, Švedskoj i Albaniji.
U BARU
Sa svojom je djevojkom krenuo
slušati slavnoga crnačkoga pjevača
u jednom od posjećenijih mladenačkih barova.
Prije ulaska je upozori:
«Sviđa mi se žena
koja će večeras možda doći u naše društvo.
Sa strahopoštovanjem i poniznošću
s kojima ulazimo u crkvu
ulazih u njezino tijelo,
i izjedala me neizvjesnost
hoću li je zadovoljiti
i dokazati se dostojnim –
dok me s tobom nije briga,
s tobom ljubav vodim ravnodušno,
baš kao što i govorim».
Ugođaj u baru bijaše čaroban,
ljudi se sjediniše s ritmovima
i glasom pjevača.
Protrnula je djevojka smirivala
svoju uzrujanost.
Mladićeva surovost
sprečavala ju je da se sjedini bilo s čime.
S grčkog prevela Irena Gavranović Lukšić