2022: Patrik Gregurec

Trenutno pregledavate 2022: Patrik Gregurec

OBRAZLOŽENJE UZ DODJELU NAGRADE PATRIKU GREGURCU

Na ovogodišnji natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike pristiglo je ukupno 60 rukopisa. Žiri koji su činili Damir Radić, Davor Ivankovac i Mateja Jurčević jednoglasno je kao najbolji rukopis izdvojio onaj Patrika Gregurca pod naslovom Špaga.
Uz nagrađeni rukopis pohvaljeni su rukopisi Josipa Čekolja (Dječak pred žetvu), Luke Ivkovića (Gospodar pčela: sedam fragmenata o gospodaru pčela) i Jakoba Filića (Ovdje – proljeće).

Rukopis Špaga izdvojio se kao idejno i konceptualno intrigantan autorski pothvat s duboko promišljenim unutarnjim vezama među glasovima koji supostoje u tekstu, međusobno surađujući ili se sukobljavajući. Gregurčev samosvojan pjesnički glas spaja pripovijedanje i pjesništvo, oblikujući suvremenu poemu koja se dotiče unutarnje podvojenosti, pitanja ljubavi, njezine mogućnosti ili nemogućnosti, uspona prema vrhu ili pada u provaliju. Forma rukopisa veza je između vrha i dna, tekst oblikovan kao uže u pokretu, kao val sa svojim bregovima i dolovima, s oscilirajućim amplitudama koje funkcionalno podržavaju izvedbu dijaloških dionica, kao i promjene u atmosferi i tonu. Formalni pomaci ocrtavaju put lirskoga subjekta Špage, Š-a i Page koji čine jedinstveno „ja“. Gregurec tako oblikuje tri špage: onu načinjenu od riječi, onu objektnu koja je sredstvo u naraciji i onu koja je subjekt sam. One čine čvorove kojima se čitatelj uspinje i spušta: pa, ako se usudiš / spusti se do kraja / čvorovi na Špagi bili su / tu da ti pomognu / siguran sam / bilo je teško / ali ne brini/ uskoro si dolje.
Rukopis Špaga spoj je tradicionalnog i modernog izričaja, suvremene lakoće i arhaično-mistične apokaliptičnosti koja počiva na dvojnosti svega. Nesputan u izboru motiva, unoseći dozu dramskog sukoba i gotovo teatarski oblikujući tragično lice subjekta, Patrik Gregurec stvorio je hibridni tekst u kojem je naglašen proces samoidentifikacije kroz odnos s Drugim, s njim i njom, a s osnovnim ciljem spoznaje sebe. Autorovi skokovi od prozaične svakodnevice do romantičarsko-grandioznog verbaliziranja boli, gubitka želje i nadanja, čine da tekst neprekidno pulsira. Neprestane emocionalne i jezične mijene dokidaju mogućnost monotonije. Tekst treba čitati u dahu, popeti se uz Špagu ili se niz nju spustiti, ne postoji pogrešan smjer jer je ionako nepoznato što je na kojem kraju, a život i poezija prisutni su jedino u procesu kretanja.
Što je ispravno učiniti? Treba li se prepustiti mogućnosti (ljubavne) propasti ili ostati na mjestu, prekinuti narativ, lišiti se ljubavi kao dinamičnog motiva koji nagoni na koračanje u nepoznatom i neizvjesnom, nadaje se kao jedno od najvažnijih pitanja koje rukopis stavlja pred čitatelja: hvala ti stari prijatelju, / ti ti / spasit ćeš me još jednom / mislim da sam bio pretjerao / zrakom ću napiti svoj oklop / vjetrom osvježiti šiljak / i ti ti dobro slušaj: / obećavam ti / neću se kretati / neću joj prići.
Grafički izleti, figure ponavljanja, stalna izmjena lica i autoreferencijalnost, samo su neki od aspekata ove poezije u čijem su središtu višestruko varirani motivi mraka za koji čitatelj nikada nije posve siguran je li prostor sigurnosti ili straha. Riječ je o poeziji velikih misli o malenom životu, poeziji koja se hvata u koštac s temeljnim egzistencijalnim pitanjima, koja se vraća svojim velikim temama, ne zaboravljajući pritom da je onaj koji je piše dio realnog, običnog svijeta u kojemu je obilježen imenom, danom rođenja, porijeklom, poviješću, religijom i drugim vidovima identifikacije, ipak krnje i nedostatne da bi se zaustavila potraga za onim pravim, vlastitim ja.
Duboka osviještenost Patrika Gregurca o mogućnostima poezije, o njezinoj uključivosti, oblicima u kojima se javlja i proteže, rezultira time da je rukopis Špaga uvelike drugačiji od kod nas trenutno dominantnih poetika. Ulaskom među njih Gregurec dopunjava sliku hrvatskog pjesništva zbirkom koja je autonomna, ali nikako samodostatna, a to jamči dobitak za čitateljstvo, za književnost i za samoga autora, koji je ovim rukopisom pokazao kako joj posve zasluženo pripada.

Mateja Jurčević

BIOGRAFIJA AUTORA

Patrik Gregurec rođen je 1992. godine u Sisku. Student je prve godine MA studija Dramskog i filmskog pisma na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Glumio je u sisačkom Kazalištu Daska. Dramaturg je na ispitnim produkcijama odsjeka Kazališne režije i radiofonije, scenarist kratke igrane serije Svjedok (CROSOL), autor teksta, dramaturg i izvođač u dječjoj lutkarskoj predstavi nastaloj po motivima Epa o Gilgamešu – Genkidu, autor teksta za dječju predstavu Pero, dječak bez sjene (Lutkarski eksperimentalni teatar) te suautor teksta i dramaturg na lutkarskoj predstavi Caffe Kraljevstvo (Kazalište lutaka Zadar). Monolog Jež više nema dilemu izveden mu je u sklopu ZKM-ovog projekta Ako me čuješ, ja ću pričati. Radio je na adaptaciji teksta i dramaturgiji predstave Smrt trgovačkog putnika (Kazalište Virovitica), dramatizirao i adaptirao roman 1984. Georgea Orwella u radiodramu za Hrvatski radio, bio dramaturg na plesnoj predstavi Monomit (ITD, Škvadra) te za kazalište adaptirao roman Branislava Glumca Zagrepčanka (Teatar Erato). Rukopis Špekec pohvaljen mu je na Goranovom proljeću 2020. godine.

  • Objava objavljena:09/03/2022