2014: Katja Knežević

Trenutno pregledavate 2014: Katja Knežević

KATJA KNEŽEVIĆ: Dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike

OBRAZLOŽENJE UZ DODJELU NAGRADE GORAN ZA MLADE PJESNIKE KATJI KNEŽEVIĆ

Prosudbena komisija u sastavu: Tomica Bajsić, Anera Ryznar, Dinko Telećan utvrdila je da je na ovogodišnji natječaj prispio 41 rukopis i donijela odluku da se nagrada Goran za mlade pjesnike dodijeli Katji Knežević iz Sesveta za rukopis pod naslovom Staklene breze.
Uz nagrađenu autoricu pohvaljen je i rukopis Ivane Čagalj Krive su bajke.

Poeziju Katje Knežević, zasad sabranu u zbirci Staklene breze, štošta izdvaja iz, kako se to običava reći, tekuće pjesničke produkcije, pogotovo one sasvim mladog naraštaja. Riječ je prije svega o istančanosti i stupnju. Čega? Recimo, ludičnosti koja ne otklizava u eksces verbalne samodostatnosti. Potom kritike ljudskog sitnodušja i laži koja ne prelazi u moralizam. Nadalje, začudne asocijativnosti koja zna kada treba stati kako se ne bi raspršila i prelila preko rubova, kako bi zadržala os jednog pogleda, jedne smjele misli. I još: punokrvnosti koja nikad nije sirova. Knežević se ne libi otvarati egzistencijalna pitanja i načinjati ljubavne dileme, ali to čini diskretno, neobično zrelo, tankoćutno i stišano, otmjeno otklanjajući viškove, opća mjesta i puku sentimentalnost, staru dušmanku dobroga pjesništva:

Ako pristanem biti
tvoj satelit,
misliš li da možeš
obećati da gravitacija
neće boljeti?

Ili:

Samo u sredini
smislena
najviše sam svoja kad nisam
nitko poseban.

…i ono što je rijetkost u mladalačkom stihotvorstvu: Katja Knežević umije u svojem poetskom pisanju izaći iz same sebe, p(r)ogledati drugim parom očiju, prošetati raznim gramatičkim licima, vidjeti sebe sa zajedljive distance, a istovremeno razotkriti strahove u kojima ćemo se pri čitanju prepoznati – u pomnom otklonu „od ljudi koji analiziraju jazz i kojima je cinizam / najviša točka duha“. Ima tu i pravih malih dragulja narativne poezije (sjajan „Otkup“) i dojmljivih egzistencijalističkih pasaža (pjesma „Sumnja“, na koju skrećem pozornost budućim antologičarima). Ima tu i tek sasma suptilno nagoviještenih upliva pročitanog ili njegova nadahnuća, kao u posljednjoj, polu-naslovnoj pjesmi zbirke. Nikakvog, dakle, razmetanja i nametanja. Ima tu, ukratko, koječega više nego obećavajućeg zbog čega ćemo s radošću iščekivati pjesnikinjine buduće radove.

Dinko Telećan

  • Objava objavljena:26/05/2020