MARTINA VIDAIĆ

Martina Vidaić (Zadar, 1986.), profesorica hrvatskog jezika i književnosti, do sada je objavila tri zbirke pjesama: Era gmazova (SKUD IGK, Zagreb, 2011.; nagrada Goran za mlade pjesnike), Tamni čovjek Birger (V.B.Z., Zagreb, 2016.; finale nagrade Janko Polić Kamov) i Mehanika peluda (HDP, Zagreb, 2018.). Pjesme su joj također objavljene u antologiji mlađeg pjesništva Hrvatska mlada lirika 2014. (HDP, 2014.), u hrvatsko-rumunjskoj antologiji mlađeg pjesništva Ritualul omului fericit - 18 poeti croati tineri (Tracus Arte, 2017.), kao e-knjiga L'insopportabile delicatezza della polvere (Kipple officina libraria, 2019.) te u relevantnim književnim časopisima (Quorum, Relations, Sarajevske sveske, Zadarska…

Continue ReadingMARTINA VIDAIĆ
  • Post published:03/03/2021

2011: Martina Vidaić

MARTINA VIDAIĆ: Dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnikeŽiri u sastavu: Ana Brnardić, Miroslav Mićanović i Marko Pogačar jednoglasno je odlućio da nagradu Goran za mlade pjesnike dobije Martina Vidaić.Obrazloženje žirija: nagrada Goran za mlade pjesnike 2011. za pjesnički rukopis Tkiva Martine VidaićPjesnički rukopis Martine Vidaić odlikuje metaforički bogat, polivalentan iskaz, lucidno spajanje raznorodnih jezičnih registara i lakoća kojom se unutar uobičajenog, "korisničkog" jezika oživljuje svjež, inovativan poredak stvari.Rukopis se otvara rečenicom "traje era gmazova". Zagonetka koju taj uvodni takt inicijalne pjesme sadrži jedan je od gradivnih postupaka ovih tekstova. No, nije riječ o zatvorenom, nepropusnom,…

Continue Reading2011: Martina Vidaić
  • Post published:26/05/2020

2019: Martina Vidaić

Iznimno zaokružena i cjelovita nova pjesnička zbirka Martine Vidaić ima naizgled koralni karakter i kao da se sastoji od niza posebnih svjedočenja, iskaza nebrojenih – i tek okvirno određenih – lica (i stvari, i pojava) što govore. Najveći broj naslova u knjizi indikativno završava dvotočkom, pa bi pjesma koja potom slijedi trebala biti shvaćena kao navod (iz druge ruke). Strukturalno, dakle, podsjeća na Spoon River Anthology Edgara Lee Mastersa, lirsku kolekciju personificiranih epitafa. Međutim, gotovo sasvim suprotno, riječ je o stilski homogenom i izrazito individualno obilježenom izrazu, koji samo uvjetno uzima maske (poundovske “personae”) drugih i drugačijih, ulazi u prilike i situacije mahom marginaliziranih, alijeniranih i anonimnošću frustriranih poluosobnosti. Iz naslovom natuknute pozicije pjesnikinja uspijeva izvući maksimum poticajnosti i osloboditi govorenje iznimne svježine i originalnosti.

Continue Reading2019: Martina Vidaić
  • Post published:25/05/2019