Stéphane Korvin rođen je 1981., živi i radi u Parizu. Uz pjesništvo, bavi se fotografskim i slikarskim radom, a zanimaju ga projicirani prostori tijela, melankolične figure, područja u kojima ključa život. Svojom poezijom obrađuje svakodnevicu, pristupajući joj iznutra, ostavljajući tijelu njegovo vrlo fizičko mjesto. Zanimaju ga obrisi i njihovo isprepletanje, mjeri pritisak želje, ispituje strah i žuborenje vremena.
Osnivač je kreativnog književnog časopisa Aka koji u cijelosti sam oslikava te uređuje časopis série z koji autore poziva na pisanje o animalnosti. Godine 2015. osnovao je izdavačku kuću Brûle-pourpoint u želji da objavi ponovna izdanja zahtjevnih, nestalih ili zaboravljenih djela. Prvi objavljen naslov je Non, rien, Agnès Rouzier.
Snimio je seriju fotografija u gradu Gao na Maliju, temeljenu na Calendrier Lagunaire Aiméa Césairea, koja je bila povod za izložbu u Galerie Lucernaire. Njegov rad Les lieux obliques de l’enfance (Zaobilazna mjesta djetinjstva) nastao je u jednoj istanbulskoj četvrti, a bavi se temom aproprijacije prostora mladih Kurda. Njegov posljednji fotografski projekt Sous le tintamarre en nage (Kroz natopljen metež) smješten je na jug Indije, a prate ga tekstovi koji postavljaju temelje kretanja skeptičnog putovanja kroz nedokučiv prostor.
Korvin je objavio četiri pjesničke zbirke: Percolamour (2012), Sinon un lieu (2014), Noise (2015) i Bas de Casse (2015) te tri knjige crteža: Commotio (2105), Absence des cow-boys, s popratnim tekstom Corinne Lovera Vitali (2015) i A la Tuilière s tekstom Oliviera Gallona (2015).

DONJI PRETINAC (ulomci)

Prilično je tanko ovdje
pod tlom kože i trepavica
čujemo glasove zgurene u stavu
kako rišu trag mraza u nizinama
to nema nikakve veze s našim životima
misliš
upalo lice, trajno
krhke oči

*
Zemlja odmiče
oluju na stolu ostavlja nijemom
vrlo slab signal
obznanjuje rub

*
Bdijem nad noći
njenim oklopom od škriljca
ne shvaćaš koliki je ulog
previše sam bdio jesenas, ma koliko
ne pio, ma koliko ti bio privržen
navika odzvanja
Stigao sam, ćudljivo raspoložen
da osjenčam
poleđinu zupčanika
točno namjestim onaj sat u kojem su nam stvari jasne
ono što trava odbacuje
a da se ne odrekne mjesta

S francuskoga prevela Vanda Kušpilić