SONJA MANOJLOVIĆ

You are currently viewing SONJA MANOJLOVIĆ

Sonja Manojlović rođena je u Zagrebu, 15. ožujka 1948. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila filozofiju i komparativnu književnost. Objavila brojne knjige poezije, te knjigu proze. Pjesme su joj uvrštavane u antologije, nagrađivane i prevođene na dvadesetak jezika, uključujući i knjige izabranih pjesama na engleskom, francuskom, poljskom i rumunjskom jeziku.
Objavila je knjige poezije: Dobri za sve; poezija; ilustracije Saša Šekoranja (2016); Daj naslov, ilustracije Saša Šekoranja (2013); A sa šest labradora na more putovat ću (2012); Hod na rukama (2010); Pjesme i crteži (ilustracije Saša Šekoranja) (2008); Čovječica (2005), Upoznaj Lilit (1965.-2002. izabrane pj.) (2002, drugo izdanje 2003), Vješturkov tanac (2001), Njen izlog darova (1999), Babuška (1987), Civilne pjesme (1982), Jedan espresso za Mariju, (1977), Sarabanda, pj. u prozi (1969), Davnog stranca ljubeći (1968), Tako prolazi tijelo (1965). Objavila je i knjigu kratke proze Mama, ja sam don Juan (1978).
Prevedene knjige. Na poljski: Szaleństwo samotnosci; Wibór, przeklad i poslowie Grzegorz Łatuszyński; Oficyna wydawnicza “Agawa”; Seria: Biblioteka Poetycka; Warszawa, 2008. (Ludilo samoće; izbor pjesama); na rumunjski: Sonia Manoilovici: Cunoaşte-o pe Lilit. (Poezii Alese), Tălmăciri de Carolina Ilica (Upoznaj Lilit, prevela na rumunjski Carolina Ilica), Colecția Orient-Occident; Editura Academiei Internationale Orient-Occident, Bucureşti, România, 2009.
Elektroničke knjige: elektroničko izdanje knjige izabranih pjesama Upoznaj Lilit 1965. – 2002. (na hrvatskom) na stranici Besplatne elektroničke knjige; So What If I Live Unskillfully/ Pa što, ako nevješto živim (na engleskom), Pa, što, ako nevješto živim (na hrvatskom); Une humaine/Čovječica (na francuskom), Čovječica (na hrvatskom) (sve dostupno na http://blesok-shop.mk); pjesme na hrvatskom, engleskom, francuskom, njemačkom dostupne na www.lyrikline.org.
Nagrade: Goranov vijenac 2016. – nagrada za pjesnički opus i ukupan prinos hrvatskoj književnosti; International Michael Madhusudan Datta Award za pjesnički doprinos svjetskoj poeziji, Michael Madhusuran Academy, Kalkuta, 2015; Nagrada za izvrsnost u poeziji, 23rd World Congress of Poets, Osaka, Japan, 2014; 1. nagrada (Kristalno pero) za izvrsnost u pjesničkom stvaralaštvu na V. Međunarodnom festivalu slavenske poezije 2013, Tver, Rusija (Nagradu dodjeljuje Uprava tverske oblasti, Komitet za kulturu tverske oblasti, Tversko državno sveučilište i Državna akademija slavenske kulture); Nagrada grada Zagreba 2013. – u povodu objave knjige poezije A sa šest labradora na more putovat ću (Biblioteka časopisa Poezije, HDP, Zagreb, 2012), za jedan od najrelevantnijih tragova u suvremenoj hrvatskoj poeziji u kojoj je kontinuirano prisutna nekoliko desetljeća; Grand Mediterranean Poetry Prize – in recognition and appreciation of Excellence in Poetry (Nagrada za izvrsnost u poeziji – 22. Svjetski kongres pjesnika u Larissi, Grčka), 2011; Plaketa Sv. Kvirina za ukupan doprinos hrvatskom pjesništvu, Sisak, 2011; Maslinov vijenac, Croatia rediviva, Brač, 2004; Pečat varoši sremsko-karlovačke, 1975; Zlatna struna, Smederevska pesnička jesen, 1974; Sedam sekretara SKOJ-a, Zagreb, 1966.

IZBOR IZ POEZIJE SONJE MANOJLOVIĆ


Dođoh da prozrem dogovore
a evo dogovarati se treba za riječ

(Tako prolazi tijelo, 1965)

SLOBODNI PAD
Božansko doba
opskrbilo me pristojnošću
malim poljupcima za točan dolazak
za osmijeh za bjelinu grla
za uzaludne, oh! – tako svježe razgovore

Činim li to doba beskonačno smrtnim
zauzdavam li sve one ljude što se majahu
slobodnim mojim sjećanjem
bivajući sa mnom ne mareći za me
sporazumni u nehaju
u veličanstvenoj slozi
odvodeći riječi, razvlačeći zgusnute naklonosti
O, ti bezgrješni poklonici grijeha
stvorih li ja taj svijet snagom svog rođenja
i zatravljena blagom igrom
satreh li ga za volju jednog časa
malog padanja niz liticu blagog vraćanja
bezopasnog sjećanja
O, divlji momci
lutaju li gradom u neodređeno ovo vrijeme
mrznu li vode pitome šutnjom
nadmećuć se s jeseni
padajući kao list usred stola
s loze usred nikakvog razgovora
Nježni momci vodite li još djevojke
u hladne sobe
ne mareći za kiše i snježne zločine
ljubavnici koji riječima igru počinju
nikada ne prestajući
ljudi surovi i čedni
bezuspješni smiješni budni spavači
u hladnoj noći u tok neki zagledani
sjeverom opasani, sami.
Vi, što virove uzgajate, ne mareći ih
i u tupa poslijepodneva sjetni
za stolom kavane
blještave svoje kosti prelomljene
puštate da šute
kojem viru pripadoste
Gdje da vas tražim kad u mome srcu niste
ni u vinu ni u uvredama
Pitajući za vas prijateljem više nisam
ni učenikom
nalažete li to da učiteljem budem
nakon ovog pada uslijed vlastite težine

(Davnog stranca ljubeći, 1968)

  • Post published:04/03/2021