S tugom u srcu javljamo da nas je noćas u 88. godini života napustio naš dragi maestro i voditelj tamburaša Karlo – Dragec Mikačić.
Dragec je cijeli svoj život posvetio muzici i tamburi. Bio je jedan od Goranovaca s najduljim stažem, od 1957. godine kada nam je došao iz “Lada” kao svirač violine i tambure.
Još u studentskim danima napravio je glazbenu obradu poznate i još dandanas izvođene koreografije slavonskih pjesama i plesova “Nisam dugo pivala kroz selo”, koju sve generacije Goranovaca izvode i zovu je “svojom Starom Slavonijom”.
Veza s Goranom nikada nije prekinuta, a donacijom cijelog kompleta originalnih slavonskih nošnji potpomogao je i rad sadašnjih plesača SKUD-a “Ivan Goran Kovačić”.
Istovremeno s odlaskom u mirovinu 2010. godine uključuje se u rad sekcije Veterana SKUD-a u svojstvu voditelja tamburaškog orkestra. Sve glazbene obrade plesnih koreografija koje izvodi sekcija Veterana njegova su djela.
Dragec je nesebično dijelio svoju virtuoznost i znanje svima nama, pratio nas na svim našim druženjima i feštama i na tome smo mu neizmjerno zahvalni.
Počivao u miru!
Sekcija Veterana FA SKUD-a “Ivan Goran Kovačić”
Posljednji ispraćaj našeg Drageca bit će u utorak, 28. 11. 2023. u 12.40 h na zagrebačkom Krematoriju.
***
Još u djetinjstvu, živeći i rastući uz zvukove tambura i bećaraca u rodnoj Slavoniji, u Lužanima, Karlo Mikačić upijao je sve bogatstvo naše baštine. Bisernicu – prim i violinu svirao je uza svojeg učitelja svirača i veseljaka kojeg je prof. Ljevaković neizmjerno cijenio i često dovodio u Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske “Lado” kao svirača i demonstratora.
Muzičko obrazovanje Karlo Mikačić stekao je u srednjoj školi. Nakon dolaska u Zagreb na studij 1952. godine postao je profesionalnim članom orkestra „Lado“, u kojem je ostao do 1956. godine. Od 1956. uključuje se u naš Tamburaški orkestar Folklornog ansambla i preuzima vođenje.
Neviđenom upornošću i strpljenjem naš Dragec prenosio je svoje znanje na mlade početnike svirače i odgajao generacije svirača – tamburaša, violinista, harmonikaša. Kao svirač oplemenjuje zvuk orkestra svojim specifičnim, samo sebi svojstvenim načinom sviranja, dajući mu kao vođa – primaš snagu i sigurnost. Kada je bilo potrebno, svirao je sve trzalačke instrumente, a na violini je bio nezamjenjiv.
Osim sudjelovanja na nastupima, turnejama u zemlji i inozemstvu, neumoran je bio u stvaranju atmosfere na svim neslužbenim zabavama i “goranovskim” veselicama.
Stečenim iskustvima koje je stekao koristio se i u pripremi obrada – glazbenih aranžmana za koreografije, kao i za samostalne glazbene brojeve.
Ozbiljnim višegodišnjim radom izdigao je Tamburaški orkestar u sam vrh tamburaških orkestara amaterskih društava, a vodio ga je do 1988. godine
Uoči 65. obljetnice Studentskog kulturno-umjetničkog društva i 65. obljetnice Folklornog ansambla, za Božić 2012. godine donirao je divan božićni poklon od preko 20 kompleta originalnih narodnih nošnji muzejske vrijednosti, čime je potpomogao i rad sadašnjih plesača Društva.
