Nikola Madžirov, pjesnik, esejist i prevoditelj, rođen je 1973. godine u Strumici, Makedonija. Poezija mu je prevedena na četrdesetak jezika i objavljivana u izborima i antologijama u Makedoniji i inozemstvu. Za pjesme iz knjige Premješten kamen (2007) dobio je istočnoeuropsku pjesničku nagradu „Hubert Burda“ i najprestižniju makedonsku pjesničku nagradu „Braća Miladinovi“. Za pjesničku zbirku Zaključani u gradu dobio je nagradu „Studentski zbor“ za najbolju debitantsku knjigu, a za knjigu Negdje, nigdje nagradu „Aco Karamanov”. Jedan je od koordinatora međunarodne pjesničke mreže Lyrikline i urednik u časopisu za književnost Stremež. Na njegove stihove glazbu je komponirao poznati američki džez glazbenik Oliver Lake, suradnik i aranžer Björka i Lou Reeda, talijanski kompozitor klasične muzike Angelo Ingleze, američki džez glazbenici Becca Stevens i Michael League, osnivač džez-fusion ansambla Snarky Puppy. Dobitnik je više međunarodnih književnih stipendija poput International Writing Program Sveučilišta Iowa u SAD-u; DAAD i LCB u Berlinu; Civitella Ranieri u Italiji, “Marguerite Yourcenar” u Francuskoj itd. Na makedonski je sa srpskohrvatskog, engleskog i bugarskog preveo brojne pjesničke i prozne knjige. Njegovu knjigu Premješten kamen na hrvatskom je jeziku, u prijevodu Borislava Pavlovskog, objavila Fraktura.

DOM

Živio sam na kraju grada
kao ulična lampa kojoj nitko
ne mijenja sijalicu.
Paučina je držala zidove zajedno,
znoj naše spojene dlanove.
U preobrazbama nevješto sazidanog kamenja
skrivao sam plišanog medvjedića
spašavajući ga od sna.

Danonoćno sam oživljavao prag
vraćajući se kao pčela što
uvijek se vraća na prethodni cvijet.
Vladao je mir kad sam napustio dom:

zagrizena jabuka nije potamnila,
na pismu je bila marka sa starom napuštenom kućom.

Od rođenja se prema tihim prostorima krećem
i poda mnom praznine se lijepe
kao snijeg što ne zna da li zemlji
ili zraku pripada.

Preveo Borislav Pavlovski