Miriam Reyes španjolska je pjesnikinja i videoumjetnica. Iako je rođena u Galiciji (Ourense), odrasla je u Caracasu. Studirala je na Universidad Central de Venezuela i postigla stupanj bakalaureatkinje na hispanističkoj filologiji te stekla diplomu iz španjolskog na Universitat de Barcelona. Osim u Španjolskoj i Venezueli, živjela je u Nizozemskoj i Jordanu. Trenutno živi u Barceloni.
Objavila je pet zbirki poezije: Espejo Negro (2001), Bella Durmiente (2004, finale XIX Hiperión Poetry Prize), Desalojos (2008), Yo, interior, cuerpo (izabrane pjesme) (2013), Haz lo que te digo (2015), Prensado en frío (2016). Prevodila je galicijsku, portugalsku i katalansku suvremenu poeziju. Neke su njezine knjige prevedene na portugalski i talijanski.
Od 2000. godine kombinira poeziju s fotografijom, performansom, novim tehnologijama i videom.
Uređuje stranicu za kolektivno pisanje http://www.prensandonosenfrio.com.

Rijeka je smeđi bog kažu
ali od božanskog u njoj vidim samo
vodu i zemlju koju odnosi voda

pod mojim krevetom smeđi bog insinuira
da mi kuća nije brod od papira
ali pitanje je presavijanja

smješten uz rijeku moj krevet
nije zaštita od vukova ili poplava
jer nikakav mi arhitekt nije projektirao dom

bez zidova da mi zaklanjaju svjetlo
s pogledom na smeđeg boga ljepenku i reumatični artritis
to bi najednom mogao biti i tvoj krevet

najednom sam se probudila pred rijekom
boje blata i otpadnim kanalima smeđeg boga
i kosti i zglobovi mi stadoše zavijati

moj stari dom branio me od vukova
pociglan sve do stropa
ali tako lijep ni od čega me nije zaštitio

prije sam bila drugdje, a sad sam ovdje
s tom rijekom čiji šapat čujem svake noći
s njenim kasatkama virovima utopljenicima

(vukovi nisu zainteresirani).

U suradnji s autoricom preveo Damir Šodan