Mario Suško rođen je 17. prosinca 1941. u Sarajevu. Na FF-u u Sarajevu diplomirao je engleski jezik/književnost i filozofiju, potom 1967/68 i 1969/70 pohađao poslijediplomski studij u Zagrebu, a godine 1968/69 kao Fulbrightov stipendist magistrirao američku književnost na SUNY Stony Brook, gdje je između 1970. i 1973. djelovao kao asistent, te doktorirao 1973. godine. Od 1973. do 1977. članom je Odjela za anglistiku na SUNY Nassau Com. Collegeu u Garden Cityju, New York, a od 1977. Odjela za anglistiku u Sarajevu. Na SUNY NCC vraća se 1993. na kojem kao redoviti profesor predaje književnost i jezikoslovlje.
Poezija: The Final Take (Salzburg, Austrija, 2013), Okviri pamćenja (Zagreb, 2012), Framing Memories (Brownsville, VT, 2011), Epi/Logos (Liverpool, Velika Britanija, 2011), Vrijeme zatvaranja (Zagreb, 2009), Rules of Engagement (Liverpool, Velika Britanija, 2009), Closing Time (Brownsville, VT, 2008), Vječnost na čekanju (Zagreb, 2006), Life Revisited: New and Selected Poems (Allahabad, Indija, 2006), Eternity on Hold (New York, NY, 2005), Čitanje života i smrti: pjesme 1982-2002 (Zagreb, 2003), Život poslije (Zagreb, 2002), Madri, scarpe e altre canzoni Mortali (Napulj, Italija, 2001), The Life After (Stamford, CT, 2001), Versus Exsul (Zagreb, 1999), Versus Exsul (Stamford, CT, 1998), Majke cipele i ine smrtne pjesm” (Zagreb 1997), Buduća prošlost (Ljubljana, 1996), Mothers, Shoes and Other Mortal Songs (Stamford, CT, 1995), Priručnik za poeziju (Rijeka, 1994), Knjiga izlaska (Tuzla, BiH, 1991), Physika Meta (Rijeka 1989), Izbrane pjesme (Sarajevo, 1986), Izbrane pjesme (Sarajevo, 1984), Gravitacije, 41 (Sarajevo, 1982), Zemljoviđenje (Zagreb, 1980), Skladbe i odsjevi (Sarajevo, 1977), Ispovijesti (Sarajevo, 1976), Preživljenje (Sarajevo, 1974), Fantazije (Sarajevo, 1970), Drugo putovanje ili patetika uma (Zagreb, 1968), Prvo putovanje (Sarajevo, 1965).
Poezija mu je, među inima, tiskana u antologijama i časopisima u Hrvatskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Indiji, Irskoj, Mađarskoj, Austriji i Italiji. Priredio je nekoliko antologija i izbora, uključujući sedam svezaka Saula Bellowa (1990), antologiju suvremenog američkog pjesništva (1990), suvremenog britanskog pjesništva (1988, zajedno s D. Harsentom), afroameričkog pjesništva dvadesetog stoljeća (2000), moderne židovsko-američke pripovijesti (2006, zajedno s M. Schwartzmanom), pripovijesti Donalda Barthelma (1985), poezije Theodorea Roethkea (1982) i e. e. cummingsa (1988), te preveo, među inima, romane Williama Styrona, Bernarda Malamuda, E. L. Doctorowa, Jamesa Baldwina, Kurta Vonneguta i Murraya Baila. Godine 2002. Meandar je tiskao Suškovo integralno izdanje/prijevod kultne knjige pjesama Walta Whitmana Vlati trave. Godine 2014. Nakladnička kuća Harbor Mountain Press objelodanila je izbor iz suvremene hrvatske poezije, Surfacing, koji je Suško priredio zajedno s Brankom Čegecom i preveo na engleski.
Četverostruki kandidat za Pushcartovu nagradu, finalist za Forwardovu nagradu za najbolju pojedinačnu pjesmu objelodanjenu u Engleskoj 2004, Suško je dobitnikom nekoliko nagrada, lista Telegram za poeziju (1965), Fonda A. B. Šimić za ogled (1970), Nagrade/stipendije Savjeta Europe za književne prevoditelje (1993/94), Nagrade časopisa Nassau Review za najbolju tiskanu pjesmu (1997 i 2006), Nagrade Tin Ujević 2000. godine za knjigu pjesama Versus Exsul (Meandar 1999), Nagrade Rektorata Državnog sveučilišta države New York za izvanredna postignuća u području znanstvene i književne djelatnosti (2003), Nagrade NCC-a za istaknuta postignuća (2003 i 2011), Nagrade časopisa Relief: A Quarterly Christian Expression (2008) te Nagrade CCHA-e Distinguished Humanities Educator (2012).
Suško je 2012. proglašen Longislandskim pjesnikom godine, a od 2013-2015 imenovan pjesnikom laureatom Nassauske županije. Godine 2012. postao je dopisnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

IZBOR IZ POEZIJE MARIA SUŠKA

PROGRESIVNA REGRESIJA

ako bi se um mogao osloboditi prošlosti
i pamćenje vlastitu budućnost preživjeti
ja bih sudbinu mogao nadmudriti svoju

posrćući natrag prema zidu
zbiljskom ili zamišljenom
posljednjoj obrani protiv sile teže

s kojom se volja nosi bezglavo
i sve što je jedanput kazano postaje
ništa što se čulo otvorena rana

bez mirisa i sjajna krv zagaćena
u mozgu što znade kretanje
no od njega je sad razdvojena

kristalne oči zure u zraku svjetla
što probija kroz valoviti zastor i lice
djeteta pojavljuje se dahom ribe izgovara

ja sam ti ja sam ti zar me se ne sjećaš
dok se ja dižem nečujno prema sebi
tijelu što ga more nosi ka površini

NADZIRNA POSTAJA

kod nadzirne postaje od debla
i bačvi ispunjenih pijeskom
skupina blijedih putnika autobusa
stoji u krivudavom redu, ovisna
o muškarcu kojeg će se gumbi
na bluzi uskoro rasprsnuti od trbuha.

jesam li ja Židov: musliman: katolik:
koga on danas hoće više mrziti:
hoće li ga moje ime na listu
zamašćenog papira zbuniti ili
potaknuti izvući me iz reda
za rukav košulje kao da sam

odbaciv komad ljudskog roda, dostojan
življenja ili umiranja, kako je stric
nekoć govorio, na temelju izgleda
mojeg spolovila: jesam li spašen ili
izgubljen ako se on nenadano sjeti,
ili ja, da smo pohađali istu gimnaziju:

dok pokušavam umiriti trzanje
vratnih mišića, odagnati misao
kako moram prihvatiti da netko
bez nadzora nad životom veća kukavica
biva od onoga tko nad njim vlada,
on se postavlja ispred mene,
nakiseo mu dah moj dah postaje:

Znaš li je li Marija još uvijek tamo:
riječi prže moje obraze poput žeravice:
tamo znači u gradu: i ja ćutim
kako mi hladan znoj curi niz hrptenjaču:
jesam li gotov ako kažem da, ako kažem ne,
gradim se da sam ga, ili nisam, prepoznao:

no on se samo ceri i pruža mi
moje papire, stupa nastranu i kretnjom
prsta poziva mladu ženu do mene
da van istupi, pogledavajući još uvijek
prema meni dok se ja njišem amo-
-tamo i zurim onkraj njega, onkraj života,
u zupčaste siluete golih stabala na sljemenu
gdje izdišuće dnevno svjetlo još titra.