MAARTEN VAN DER GRAAFF

You are currently viewing MAARTEN VAN DER GRAAFF
Nederland, Utrecht 29 juni 2015 dichter Maarten van der Graaff. Maarten van der Graaff (1987) debuteerde in 2013 met de bundel Vluchtautogedichten bij uitgeverij Atlas Contact. In 2014 werd deze bundel met de C. Buddingh’-prijs bekroond. Dood werk, zijn tweede bundel, is in het voorjaar van 2015 verschenen. Hij publiceerde poëzie en proza in verschillende tijdschriften en is veel op de podia te vinden. Hij is redacteur en medeoprichter van het online literair tijdschrift Samplekanon. Foto: Bianca Sistermans.

Maarten van der Graaff rođen je 1987. godine. Debitirao je 2013. godine sa zbirkom poezije Pjesme iz auta za bijeg (Vluchtautogedichten) za koju je 2014. godine dobio nagradu C. Buddingh’-prijs. Njegova druga zbirka Mrtva djela (Dood werk) objavljena je 2015. Objavio je poeziju i prozu u raznim časopisima, a 2017. izlazi hvaljeni roman Wormen en engelen. Urednik je i suosnivač književnog online časopisa Samplekanon. Gostovao je u Zagrebu na Booksinoj „Reviji malih književnosti“ 2016. godine.

LISTA CIVILNIH PJESAMA

Večeras želim razgovarati s fašistom.
Uz prigušeno svjetlo i pivo, o Europi
I o šefovima, šefovima šefova.
Bit će kao da sjedimo u saloonu.
iće i piće u gradu pod vodom.
I u polumraku, u uzajamnoj požudi
Vidjet ćemo Europu i znati da
nam je oduzeto nešto staro.

Ja jedem pred televizorom. Ja sam građanin jedne države,
jedem kelj iz mikrovalne, gledam reprizu Frasiera.
Moja je dužnost pojesti kobasicu i polizati zdjelicu s umakom.
Online čitam polemičan tekst koji sam napisao jednoć,
i gnuša mi se od stila, proračunatosti.

Odjednom shvaćam da ne čekam na budućnost
i da sam napustio Boga,
obitelj, dušu koja se nastanila u meni.
Što primjećujem?
Nema nostalgije za domom niti snova o njemu,
samo vrtoglavica, bijes, mrtva politika.
Mrzim tu osakaćenost i mrzim budućnost.
Ja sam mineralna istina,
Okružen braćom i sestrama.

Ja sam parazit mračne stvari.
Okružen braćom i sestrama
prenem se iz pijanoga sna.
Ja sjedim u noćnom autobusu i vidim mjesec
nad poljima Flakkee.
Poljoprivredni sektore, u tebi sam radio
i daleko sam sad od tvoje zastrašujuće ljepote
kojoj je moguće pristupiti ako si u ljubavnoj vezi s kolegom s posla,
u noćnome autobusu, nikako drukčije.

Pa ipak uživah u tjelesnosti
guljenja lukovica i kidanja glavica tulipana,
ali to nije moj posao, raditi to ne moram.
Vidjeh biotope znanja
i napredovah prema gore.
Moje tijelo bješe moj sezonski posao.
sad sam kreativan.
Iz neznanja se budim na Flakkeeu, mračnom otoku,
gdje najprije bijah religiozan mazohist,
a potom tragah za dušom čovječanstva.
Mjesec sad u svom odsjaju stoji nad poljima
i ja razmatram vlastite, mrtve ideje.

Moj lik u mjestašcu Stad aan ‘t Haringvliet.
Što se ovdje zbiva?
Sve je nekako u znaku privatnoga,
ali Haringvliet mi želi kazati nešto drugo.
Zamro je zadrugarski život.
Hlade se kuće i stupovi gradske rasvjete.
Nikoga nema na nogometnom igralištu.
Zauzimam mjesto u centru
i vidim linije.
Napisao sam pjesmu
o tuširanju nakon utakmice.
O našim bijelim, dječačkim tijelima,
o našoj homofobiji.
Moj su izvor informacija
bila tijela mojih suigrača.
Sjećanja na nešto kolektivno.
I što sad?

S nizozemskoga prevela Gioia-Ana Ulrich Knežević

  • Post published:03/03/2021