Luljeta Lleshanaku rođena je u 1968. u Elbasanu, u Albaniji. Studirala je albanski jezik i književnost na Sveučilištu u Tirani, a magistrirala na fakultetu Warren Wilson College, u Sjedinjenim Američkim Državama. Radila je kao profesorica, urednica književnih časopisa, scenaristica, TV autorica i ravnateljica Instituta za istraživanje zločina i posljedica komunizma u Albaniji. Dodijeljena joj je stipendija Međunarodnog spisateljskog programa na sveučilištu u Iowi, 1999. godine, dok stipendiju Instituta Black Mountain sveučilišta u Nevadi, u Las Vegasu, dobiva 2008/2009. godine. Autorica je šest zbirki pjesama na albanskom jeziku: Sytë e Somnambulës (1994), Kembanat e së djelës (1994), Antipastorale (1997), Palca e verdhë (2000), Fëmijët e natyrës (2006) i Pothuajse dje (2012).
Njezine su knjige prevedene na talijanski (Antipastoral, Lietocolle, 2006), njemački (Kinder der Natur, Edition Korrespondenzen, 2010), poljski (Dzieci natury, Słowo-obraz-terytoria, 2011), te na engleski jezik – dvije zbirke (Fresco: Selected Poems, 2002. i Child of Nature, 2010) objavljuje američki izdavač New Directions, dok je treća (Haywire: New & Selected Poems, Bloodaxe Books, 2011) objavljena u Velikoj Britaniji.
Dobitnica je međunarodne nagrade Kristal Vilenice 2009. (Međunarodni književni festival Vilenica u Sloveniji), državne nagrade Silver Pen za poeziju 2000, te nagrade Sajma knjiga u Prištini 2013. godine. Iste godine dodijeljena joj je i KULT nagrada za Albansku knjigu godine te je, od strane Udruženja izdavača, u okviru Sajma knjiga u Tirani proglašena Autoricom godine.
Njezina druga knjiga u engleskom prijevodu, objavljena od strane američkog izdavača – Child of Nature – uvrštena je u finaliste nagrade BTBA (Nagrada za najbolje prevedenu knjigu), 2011. godine. Zbirka Haywire: New & Selected Poems nominirana je za nagradu Corneliu M Popescu, koju dodjeljuje Društvo pjesnika Velike Britanije. Godine 2012. Lleshanaku je nominirana i za međunarodnu pjesničku nagradu Europski pjesnik slobode, koja se dodjeljuje u Poljskoj.
Pjesme su joj na više drugih jezika objavljene u antologijama i književnim časopisima.

MUŠKARCI

Ljudsko biće je kao mrtav jezik
od kojega ostaje samo izraz, citat, ili jedna jedina riječ.

Ali otac bez sinova je mutacija,
njegovo ime kružit će od jednog do drugog uha
preko čistog ženskog duha,
artikulirano kao san bez konflikta
što ga se sutradan teško pamti.

Šest djevojčica, svaka od rođenja promašaj,
kao trgovac zlatom
koji se vraća doma samo sa svilom i ljekovitim čajevima.

Bez ijednog dječaka u obitelji,
nema ni rijeke koja bi izbacivala toksične ostatke
njegove crno-bijele ljutnje,
nikoga tko bi po životinjskim kostima poslije večere
predvidio sukob,
ratove, rođenja i smrti,
kada se počne tavoriti u miru.

Njegova ćelija je spilja
naivnih crteža ugljenom:
lovac protiv zvijeri, lovac protiv prirode,
sve do časa kad se žena pojavi pokraj vatre.
Tada se njegova mišićna snaga preseli
u oči
i promijeni se kut smjera strelice.
Ovo je kraj ledenog doba
i kraj jasnoće.

Postoji tajna koja gasi muškarce iznutra,
kao zvijezde patuljke,
od žutih preobražava ih u bijele
i potom… u crne, mrlju u svemiru.
Nema sina da naslijedi očevu tajnu…
nema ni same tajne
nego tek umijeće samoće.

S albanskoga preveo Smajl Smaka, redigirao Miroslav Kirin