Kazalište “Ivan Goran Kovačić” osnovano je 1948. godine i s ponosom nosi titulu najstarije sekcije Društva, a osnovali su ga studenti Sveučilišta u Zagrebu koji su djelovali na području dramske umjetnosti. Kroz desetljeća djelovanja, u radu kazališta, koje je svake godine davalo barem jedan novi naslov, izmjenjivala su se danas izuzetno važna imena za dramsku umjetnost na našim područjima.

Kratko zatišje nastalo je krajem osamdesetih godina, da bi devedesetih dramska spisateljica, glumica i redateljica Tanja Radović, radeći na vlastitim tekstovima, okupila grupu glumaca i suradnika od kojih neki stvaraju sve do danas.

2001. godine Kazalište kreće u pravcu eksperimentiranja i istraživanja novih teatarskih formi, ali uvijek s naglašenim glumačkim pristupom. Značajna je predstava fizičkog teatra autorice Biljane Geratović, Ubojice ili priča o nama, s kojom je, bez jezičnih barijera, Kazalište započelo niz međunarodnih gostovanja.

Polovicom prošlog desetljeća Kazalište se ponovo okreće tekstu i izričaju bliskom poetici teatra apsurda, kao što je predstava Vadisrce, a predstava Goli u papru u režiji Davora Paviše, prevedena je na engleski jezik radi gostovanja na međunarodnim festivalima.

Glumci, prije svega Dinko Vujević, Marko Movre i Zrinka Antičević, za svoje su izvedbe dobili brojne pohvale i nagrade kazališnih kritičara i publike.

Zrinka Antičević kao umjetnička voditeljica i Marko Movre kao spiritus movens grupe, dugogodišnjim radom i težnjom ka profesionalizaciji, postaju članovi HDDU-a, a Kazalište ostvaruje niz uspješnih suradnji s režiserima M. Kovačem, M. Novosel, L. Krsnikom i argentinskom redateljicom R. C. Gaticom (značajna predstava Nostalgia).

Kazalište redovito sudjeluje na manifestacijama poput Noći kazališta, Noći knjige te na promocijama knjiga, a okušalo se i u snimanju radiodrame uživo u knjižnici, pred publikom.

Usporedo s razvojem, javila se potreba za prenamjenom postojećeg prostora, svima znanog klub na Opatovini 11, korištenog za probe koji, uz nabavku tehničke kazališne opreme kao što su praktikabli, reflektori, miksete i ostalo, postaje, na nekoliko dana u mjesecu, komorna scena koja otvara nov izvedbeni prostor u samom središtu grada namijenjen redovitom mjesečnom repertoaru Kazališta IGK („poetični“ Pokušaj linča, „distopijski“ Sektor24, Sektor24/2, a uskoro i dječja predstava Sjeverozapadni vjetar), ali i nekim gostujućim predstavama. U novije vrijeme rade se predstave koje prelaze barijere „četvrtog zida“, prostor se iskorištava u svojoj datosti, a zbog prirode igranja, publika ponekad ima mogućnost ući i u prostor scenske radnje.

Sa svim ovim Kazalište IGK na Opatovini 11, danas je mjesto gdje publika postaje sudionikom neočekivanog kazališnog doživljaja.