Eugenijus Ališanka (1960), pjesnik, esejist i prevoditelj, rođen je u egzilu u gradu Barnaulu, u Sibiru. Godine 1962. obitelji Ališanka dozvoljen je povratak u domovinu, Litvu. Ališanka je diplomirao 1983. na matematičkom fakultetu Sveučilišta u Vilniusu. Njegova spisateljska karijera započinje 1991. objavljivanjem zbirke Ekvinocij za koju je 1992. nagrađen nagradom Zigmas Gélé za najbolju debitantsku knjigu. Njegova druga zbirka, Grad od pepela (1995), objavljena je na engleskom kao City of Ash kod poznatog nakladnika Northwestern University Press (2000). U prijevodu na engleski upravo mu je u tisku knjiga pjesama From Unwriten Histories (Iz neispisanih povijesti), na litavskom objavljena 2002. U njemačkom prijevodu objavio je nedavno svezak poezije Exemplum (2011). Eugenijus Ališanka također je autor brojnih članaka i eseja, a objavio je i knjige ogleda Čovjek koji zamišlja (1998) i Povratak Dioniza (2001). S poljskog i engleskog na litavski je preveo mnoge pjesnike, među ostalima i Wislawu Szymborsku, Zbignjeva Herberta, Dannieja Absea, Carolyn Forsché, Aleša Debeljaka i Adama Zagajewskog. Osim na engleski, poezija mu je prevođena na ruski, švedski, bugarski, francuski, finski, hebrejski, njemački i brojne druge jezike.

HOTEL MARLBOROUGH

prema prognozi vjetar jača
smeće uskrsava svoju obećanu zemlju
iz središta kulja diljem carstva sve do one strane mora
gdje balti oblinama ženskog tijela
rasprostiru začine
bezimena je pa svačije oči po njoj pâsu
mnoge ciljajući tek onaj pedalj
od središta o kojem snatre danomice
čak su i riječi izgubile preciznost
suce više brine poezija
pjesnike anatomija smrti
čak se i glasnik zaboravlja rastrijezniti
u glavnom gradu od stida zaboravljam
koje božanstvo mora ići uza me
prolaznik pita odakle si
i iznenada vjetar se kovitla
plašt novina odljepljuje se s pločnika
i udara me posred lica satori ili lanac devolucije
soho ili kineska četvrt svejedno je
svugdje sam tek pedalj
od ramena jedne žene
od crnog taksija što juri desnom stranom

• ljevak to zna cijeloga života –
  vjetar potom mijenja pravac
  na svakom raskrižju ali svejedno mi neprestano zapuhuje lice
  tako da jedva otvaram usta da upitam za pravac
  moj jezik zakopan je u pijesku u mrtvim
  dinama oazama fatamorgana nakon četrdeset
  godina po napuštanju rubnih dijelova carstva
  ovdje pred hotelskim zrcalom
  ne mogu si priuštiti da završim
  to što sam započeo

(S engleskog [prijevod K. S. Keys i H. L. Hix] u suradnji s autorom
preveo Damir Šodan)