Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi, a trenutno studira turistički menadžment u Zagrebu. Pjesme su mu zastupljene u nekoliko zbornika (Rukopisi 40, Antologija u čast Charlesa Baudelairea, The Split Mind). Na stranici Kultipraktik objavljenje su mu pjesme s kojima je ušao u širi izbor za nagradu Na vrh jezika. Pjesme su mu također objavljenje na Afirmatoru, Metafori, Stranama i u časopisima Kvaka, Avangrad i metaDADA. Sudjeluje u raznim književnim tribinama i večerima čitanja poezije (Zagreb, Ljubljana, Pleternica, Požega, Vukovar). Pjesme su mu prevođene na slovenski, a nekoliko njih objavljeno je na slovenskom portalu LUD Literatura i časopisu Zamenjave. Živi na relaciji Požega – Zagreb – Dubrovnik.

Dobitnik je nagrade Goran za mlade pjesnike 2019. godine.

IZBOR IZ POEZIJE DENISA ĆOSIĆA

SIMBIOZE

Većina mog života – tišina. Provlačim se osekama u slane sate sutona. Trudna mačka pod mojim prstima dopušta osjetiti mladunče. Mogao bih stvarati simbioze, u smiraju zagrljaja, u zaljevu pogleda, očima rascvale amebe. Pustiti more pod nabreklu kožu, glatke tabane strugati o kamen. Pronaći tebe u očima jegulje, na ljušturi školjke, s utrobom koštanog mjeseca. Moje je vrijeme postalo sidro u podnožju srčanog kratera.

PRIVATNA ELEKTRANA

Poput jegulje živim u bočatoj vodi koju izliješ u svoju kadu. Povremeno, otkineš komad kruha, otvoriš mi usta štipaljkama za salatu i uguraš obrok skroz do repa. Kada bi barem bio električna jegulja, pomisliš, napajao bi moje srce besplatnim izvorom energije.

RAZGLEDNICA IZ JURMALE

Voljeli smo jesen, padanje komunističkog lišća. Dopustili smo si ideološki opredijeliti drvo ispred naše kuće. Onda su posjekli sva stabla u Njemačkoj ulici. Srušili naš Berlinski zid. Od tada samo oblake prozivamo ateistima – pobjegnu kada zvone crkvena zvona.