Arvis Viguls (1987) latvijski je pjesnik, književni kritičar i prevoditelj s engleskog, španjolskog, ruskog i srpsko-hrvatskog. Živi i radi u Rigi. Za svoj pjesnički prvijenac, zbirku Istaba (Soba, 2009), dobio je Godišnju nagradu Latvijskog udruženja pisaca za najbolji pjesnički debi i Nagradu Dana poezije za knjigu godine. Druga, također hvaljena zbirka 5:00 (2012) nominirana je za najbolju pjesničku zbirku godine. Trenutno radi na svojoj trećoj knjizi koja izlazi 2016. Pjesme su mu objavljene u više antologija i književnih časopisa na engleskom, njemačkom, srpskom, češkom, finskom, litvanskom i hebrejskom.

KNJIGA

Naizmenično dodirujem moje ožiljke,
moju jedinu kamuflažu,
da bih mogao da zapamtim ko sam.
Ne znam više kako da napravim znak krsta –
ovo je moj poslednji ritual.

Najstariji je na mom levom ramenu –
od vakcine protiv malih boginja –
okrugao, kao da je neko
tu ugasio cigaretu.
To je bilo moje prvo krštenje.

Imam mnogo finih ogrebotina
svuda između mojih deset prstiju –
jedan prst za svaku zapovest.
Kao dete voleo sam noževe.
Tih dana nije bilo drugih igračaka.

Običavao sam položiti sve
oštre predmete koje sam mogao naći kod kuće
na sto ispred sebe,
i davao im imena
kao imena za decu.

Konjima određuju godine prema zubima,
starost bolova – prema ožiljcima.
A ja sam još uvek veoma mlad.
Ovde je – i to se mora reći kroz šapat –
još uvek mnogo mesta ostalo.

S engleskog prevela Ivana Maksić