Alhierd Baharevič bjeloruski je romanopisac, pjesnik i esejist rođen 1975. u Minsku. Od kraja 2020. sa suprugom, bjeloruskom pjesnikinjom Juliom Cimafiejevom, živi u Grazu. Opsežni roman Europski psi (2017), koji je autor sam preveo na ruski, ušao je u uži izbor za rusku nagradu Velika knjiga. Bjelorusko izdanje tiskano u Latviji zadržano je na bjeloruskoj granici zbog sumnje u ekstremizam te je protuzakonito zadržano više od četiri mjeseca zbog istrage. Bjelorusko Slobodno kazalište izvelo je dramu temeljenu na tom romanu. Alhierd Bacharevič višestruki je dobitnik bjeloruskih nagrada Knjiga godine (2014, 2017) i Druga nagrada Jerzy Giedroyc, te njemačke Nagrade Erwin Piscator. Njegova djela prevođena su na engleski, ruski, njemački, francuski i poljski. On sam prevodi poeziju i prozu s njemačkog. Član je bjeloruskog P.E.N.-a koji su vlasti ukinule u kolovozu 2021.

PISMA

S gore i na goru
Idu pisma
S gore i gore
Kao naša uvjerenost

Išao sam kupiti duhan.
Baci usput dva pisma
Rekla si
Ali, usprotivio sam se
Ali pisma nikad…
Ali kako kaže francuska poslovica…
rester lettre morte
Ali prosjakinja…

…Tamo dolje
Ispod poštanskog sandučića
Uvijek sjedi prosjakinja
I kad otvaram ruksak
Da izvučem koverte,
Njoj se čini,
Sad ću joj baciti novčiće.

Otkuda bi znala
O tvojim pismima
O tome kome su naslovljena.
O pošti, gdje je uvijek upaljeno svjetlo.
I danju, i noću.

U ovom gradu
Poznajemo malo ljudi
I puno poštanskih sandučića.

Znaš napamet
adrese svih zatvora.
Ti pišeš.
I pisma idu.

S gore na kojoj živimo,
Ponekad se vidi zemlja odredišta.
Bio bi lijep dan
I sunčan —
I tada
mi vidimo
njezine obrise.
Očima obojenim od suza,
Očima, kao par
poštanskih maraka.

s gore i na goru
Idu polako ljudi,
poput pisama.
Čuju se njihovi jezici, mi ne razumijemo.
Zalazi sunce. Tuđe riječi
Silaze niz staze
Navečer
s visoke gore.

S bjeloruskoga preveli Vesna Vaško Cáceres i Siarhej Šupa