Alen Bešić (1975, Bihać, Bosna i Hercegovina), diplomirao je na Odseku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je četiri knjige poezije: U filigranu rez (1999), Način dima (2004), Golo srce (2012) i Hronika sitnica : izabrane pjesme (2014), kao i dvije knjige izabranih književnih kritika i eseja: Lavirinti čitanja (2006) i Neponovljivi obrazac (2012). Preveo je s engleskog jezika knjige Jean Rhys, Jamaice Kincaid, Johna Fowlesa, Brucea Chatwina, Dereka Walcotta, Anne Carson i mnogih drugih. Za prijevod romana Lepotica Joyce Carol Oates (2010) dobio je Nagradu Društva književnika Vojvodine za prijevod godine (2011), za prijevod izabranih pjesama Tonyja Hoaglanda Nemoj reći nikome Nagradu „Miloš N. Đurić“ (2015), a za zbirku poezije Golo srce nagrade „Branko Miljković“ i „Risto Ratković“ (2013). Pjesme su mu prevođene na njemački, engleski, francuski, ruski, makedonski, mađarski, rumunjski, španjolski i slovenski jezik. Član je Srpskog književnog društva i Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Od 2007. godine radi kao urednik časopisa za književnost i teoriju Polja, a od 2012. i kao urednik izdavačke djelatnosti Kulturnog centra Novog Sada. Živi u Novom Sadu.
USITNJENO JE MOJE VRIJEME, KAPRIČO
Usitnjeno je moje vrijeme. Svaka sekunda
skriva okean. Sada, postojim za odustajanja.
I nedorečenost. Sve što znam znam iz knjiga.
U oaze plemenite praznine
pohranjujem urne sa pepelom mnogih svojih ja.
Proći će nebo i zemlja, ali prolaze i
riječi. Poezija – pismo nepovratno. Poneka
slika, kao pelud na prstima, ostaje. U njoj,
katkad, alhemiju meda otkrivam:
kamene terase i maslinjaci po jadranskim otocima;
frutti di mare, bokal bevande i paški sir
u konobi u Komiži;
borove iglice na mladoj koži vrganja iz
bosanskih šuma mog djetinjstva;
djevojka što miluje zaspalu mačku
na stepeništu puste vile u nekoj od uličica
starog dijela grada Rodosa.
Hronika sitnica.
Dovoljna za čitav jedan život.
ALEN BEŠIĆ
