logoglavni.png
Ivan Goran Kova?i?

pjesnikHrvatski pjesnik, pripovjeda?, esejist i kritik.
(Lukovdol, Gorski Kotar, 21. o?ujka 1913. - okolica Fo?e, 12. srpnja 1943.).

Osnovnu ?kolu poha?ao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije zavr?ava u Karlovcu, odakle prelazi u Zagreb. Po maturi upisuje slavistiku na zagreba?kom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo prekida studij intenzivnije se posve?uju?i knji?evnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namje?tenje dobiva 1936. godine i otada se uzdr?ava bave?i se novinarskim poslovima; ure?uje kulturne rubrike, najprije u ?Hrvatskom dnevniku?, potom u ?Novostima?. Kao simpatizer Radi?eve politike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom priklju?uje se partizanima, sudjeluje u napornim mar?evima po Bosni, ali istodobno intenzivno pi?e; koncem lipnja i po?etkom srpnja 1943. nalazi se u isto?nobosanskom selu Vrbici skrivaju?i se od ?etnika, koji su ga i ubili najvjerojatnije 12. srpnja u blizini Fo?e. Njegov grob ostao je nepoznat, ba? onako kako je bio po?elio (pjesma-epitaf Moj grob).

Ako je pjesnikov zemni trag ostao zameten, izgubljen u legendi, njegov umjetni?ki trag i te kako je prepoznatljiv u hrvatskoj literaturi. Prve knji?evne radove po?eo je objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi ve? 1931.- napraviv?i izbor iz dotad objavljenih pjesama - zajedno s jo? dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku: Lirika 1932. Sljede?ih nekoliko godina intenzivno radi na zbirci novela koje ?e 1936. objaviti pod naslovom Dani gnjeva. U njima u ideolo?kom smislu slijedi radi?evsku politiku okrenutosti selu i seljaku; on je, kako je sam kazivao Antunu Barcu, preko Radi?eva selja?kog pokreta ?otkrio hrvatstvo?, a ?pobunu malenih? te ljubav prema slabima, nepravedno progonjenima i iskon?tavanima, postavlja kao cilj i smisao vlastitoga socijalnog anga?mana. Tom zbirkom od sedam novela postigao je pun uspjeh i u potpunosti se uklopio u tijekove suvremene socijalne literature. Pi?u?i o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima, Kova?i? je s mnogo ljubavi za seljaka i s jasno izra?enim osje?ajem za socijalnu pravdu - slu?e?i se tehnikom lirskog realizma - uspio iskazati idili?an sklad izme?u seljaka i prirode, ali i sve ono ?to naru?ava taj sklad (nepravda, politi?ke i gospodarske manipulacije). Lirska komponenta gotovo arkadijskog do?ivljavanja goranskoga kraja jo? ?e vi?e do?i do izra?aja u njegovim dijalektalnim, kajkavskim (preciznije: kekavskim) pjesmama Ognji i ro?e, 1945. Rijetki su pjesnici koji, kao Goran u ovoj posmrtno objavljenoj zbirci, s toliko gotovo dje?je razdraganosti i neposrednosti uspijevaju uroniti u ljepote prirode i preko naizgled jednostavnih kompozicija svoje lirske do?ivljaje prenijeti i na ?itatelja (npr. pjesma Beli most. Vedrinu i sklad posti?e sretno odabranim poetskim slikama te izvanrednom ritamskom organizacijom pjesme.

No, Goran je pjesnik i ?polja svijetlih i polja tamnih?. ?Polja tamna? naziru se u njegovu stvarala?tvu ve? od prvoga objavljenog rada (Sevina tu?aljka, 1929.), a tamni motivi smrti, krvi i jeze javljat ?e se gotovo konstantno i u njegovoj poeziji i u njegovoj prozi (primjerice u novelama Smrt u ?izmama,Sedam zvonara Majke Marije, ili u pjesmama Moj grob, O?i Stjepana Radi?a,Le?evi putuju), da bi kulminirali u njegovu najzrelijemu knji?evnom ostvarenju - u antiratnoj poemi Jama, 1944., nastaloj po dolasku u partizane gdje ?e, zajedno s Vladimirom Nazorom, 1943. napisati i zbirku Hrvatske pjesme partizanke. Duboka eti?nost te osje?aj moralne i intelektualne odgovornosti prema hrvatskom narodu tjerala ga je da progovori o zlo?inima koji su dolazili iz redova njegova vlastitoga naroda, pa je svoj protest protiv fa?isti?kih zlodjela izrazio u obliku umjetni?ki izvanredno disciplinirano oblikovane poeme od deset simetri?no raspore?enih pjevanja nejednake du?ine koji ?ine skladnu poetsku cjelinu. Jama je spjevana u jampskim jedanaestercima i njezina formalna dotjeranost i ljepota pjesni?kog izri?aja stoje u kontrapunktu sa stravi?nim motivom o kojem naturalisti?ki precizno i s puno dramatike pri?a lirski subjekt, ?rtva koja je pre?ivjela zlo?in. Motiv krvi u toj se poemi doista u punini ostvaruje kao ?svjetlo /sklad ? ljepota ? umjetnost? i ?tama/zlo?in?. U Kova?i?evu knji?evnom opusu zna?ajno mjesto zauzimaju i prijevodi te feljtoni, eseji i kritike u kojima se iskazuje kao vrlo lucidan ocjenjiva?; umio je zapaziti bitne zna?ajke pojedinih autora, pa neke njegove ocjene (npr. o Kalebu, Marinkovi?u, Krle?i, A. B. ?imi?u) svojom iscrpno??u i ozbiljno??u analiti?kog pristupa ni danas ne gube na vrijednosti.